Ljubuški kraj ima najljepše zalaske Sunca! Možda nam je to poseban Božji dar i tračak nade za bolje sutra? Neku sam večer dugo promatrao taj prizor, ovaj put sam ga uspio fotografirati.
Dok su se pred mojim očima vidljivo izdužile sjenke visokih jablana i prelazile rijeku, dok je Sunce polako tonulo iza brda, i, dok se tamo iznad Ljubuškog još žario najviši vrhunac: razmišljao sam, ostao sam dugo u razmišljanju sve dok se u daljini nisu upalila svijetla, a na nebu zasjale zvijezde.
Evo Sunce je već zašlo na ovoj točki Zemlje na kojoj se trenutno nalazim, malo dalje, zapadno od nas, već započima zalazit. Upravo sad taj prizor nekome tamo uveseljava trenutke preostalog dana. Ako u mislima krenemo još zapadnije i pratimo trenutne zalaske Sunca, nameće se zaključak da to dugo traje. Doista, trenutci prizora zalaska Sunca svaki tren na Zemlji negdje postoje, ne samo da postoje već postoje vječno.
Traje svaki tren od stvaranja svijeta i trajat će do vječnosti!
Eee, koliko je to samo lijepih trenutaka nade za napaćeni svijet!
