Prije trideset godina, u vrućem lipnju 1985., medijsku južnoslavensku prašinu uzdrmala je vijest iz državne novinske agencije TANJUG: "Meksički znanstvenik Roberto Salinas Price tvrdi da Troja nije u Maloj Aziji, nego na ušću Neretve u Jadransko more, u mjestu Gabela.
Pretpostavke su iznesene u knjizi "Homerova slijepa publika". Arheolozi i povjesničari grozničavo su listali tvrdo ukoričenu knjigu iz meksičke radionice i ostali razočarani. Pisac je premjestio kopno i otoke iz Male Azije u Dalmaciju i Hercegovinu, Brač je postao Lésbos, Vis Lēmnos, Ténedos Korčula, Neretva k'o biva Skámandros, a Prijamova palača i Hektorova kuća su na vrhu gabelskoga brijega. Tu su i egzotične etimologije nekih otoka, pa je Mljet postao Zákynthos, u značenju "bijesan pas", što pisac povezuje s mungosima. Smetnuo je s uma da je Ministarstvo poljodjelstva u Beču početkom 20. st. donijelo odluku o unošenju mungosa na otok Mljet, ne bi li istrijebili zmije otrovnice. Na kraju knjige R. Salinas Price zaključuje kako su Ahejci kao osvajači Troje nakon njezina razaranja prenijeli sva imena u Grčku i Malu Aziju i tako napravili, kako autor kaže "majstorski potez političke prevare". Ljeto je prošlo brzo, odletio je istraživač iz nesvrstanoga Meksika, došle su zime i ratovi, a snjegovi i medijski zaborav prekrili su Gabelu.
Sparta i Mikena u Italiji?
Uz Atlantidu i egipatske piramide Troja je svakako najintrigantniji arheološki lokalitet iz daleke i mitske prošlosti. Stoga ne začuđuje što se u traganje za ubikacijom Troje oglasio niz istraživača, uglavnom amatera, koji je traže u raznim stranama i mjestima - u Baru, Podgorici, Skadru, Trilju (V. Sikirica) i na Humcu kod Ljubuškoga (Imoćanin Ivan Vujević).
Za Trojom tragali su i na dalekom sjeveru. Tako je J. Wilkens prebacio trojanski rat u Englesku (blizu Oxforda), F. Vinci na Baltik, a dr. G. Zdanovič ruševine Troje pronalazi u južnom Uralu!
Početkom 2015. inženjer Ljuben Stojanovski predstavio je knjigu "Iliaina i Ilios", tvrdeći da je Troja u Makedoniji. U međuvremenu, R. Salinas Price napisao je "Atlas of Homeric Geography" (San Antonio, 1992., 60 str.), gdje je krenuo dalje na zapad. Tako je Ahejce i njihove saveznike smjestio u Italiju jer napadači moraju doći sa zapadnih strana. Ahejci su oko Rima, na Balearima i Korzici, Sparta je blizu Venecije, Tračani i Mikenci su u srednjoj Italiji, oko rijeke Tibera nalazi se Kreta, Rim je Gortyn, zapadno je Knos, a blizu Ravene Pil. Što reći na takav utopijski zemljopis? Otok Kreta, gradovi Knos i Pil spominju se na glinenim pločicama slogovna linear B pisma (16.-13. st. pr. Kr.), koje su pronađene u Grčkoj (Knos, Pil i Mikena), što znači da su se navedeni toponimi nalazili na svojemu mjestu u Grčkoj najmanje tri stoljeća prije pada Troje, gdje i danas.
Ilij u Gabeli, Troja u Ošanićima
Sličnu lingvističku zbrku R. S. Price (1936-2012) ponudio je i u svojoj zadnjoj knjizi "Homeric whispers", koja je prevedena na srpski (Homerska šaputanja i hrvatski Homerski šapati).
Topografski Gabela je nalik na muško spolovilo s testisima, kao da ju je Homer promatrao iz helikoptera?! Zapadni dio Gabele R. Salinas naziva Pergamos, prema grčkome pēra, vreća i gémos teret. Inače Pérgamon, vuče korijen iz indoeuropskoga *bhergh-, njemački Berg, brdo, brijeg, uzvisina. Skejska vrata (Skaiaí pýlai) na Troji pisac tumači od korijena ska-, skidati, što jedno s drugim nema blage veze. Skaiaí potječe od grčkoga pridjeva skaiós, lijevi, pa se radi o lijevim (zapadnim) vratima.
Novost je što je sada pisac u Gabelu smjestio Ilios, a u Ošaniće pored Stoca Troju. S njihovih zidina Prijam može gledati bojno polje, dok je to u slučaju Ošanića nemoguće, jer se njegovi ostaci nalaze 30 km od Gabele. Usto, ostaci i nalazi grada i naselja u Ošanićima datiraju se u 4.-1. st. pr. Kr., daleko iza pada Troje (12. st. pr. Kr.). Završimo etimološke, povijesne i zemljopisne Salinasove zbrke s njegovim tumačenjem da je rijeka Vardar dobila ime po ilirskom plemenu Vardejci.
Na stranu što se to pleme u grčkim izvorima najčešće zove Ardijejci (Ardiaîoi) i što su prebivali podalje od Vardara (u primorju između Neretve i Boke Kotorske), Vardar se u antičko doba zvao Axiós, a pod imenom Vardar javlja se prvi put u srednjem vijeku 1020. godine.
Više ratova pod Trojom
Čini se da je Salinasova medijska bomba prije 30 godina potaknula mnoge amatere, diletante i lokalne istraživače da pokušaju iznenaditi javnost velikim otkrićima.
Zemljopisni okvir jasan je: Ruševine na brijegu, ispod polje s dvjema rijekama i brdo s kojega bogovi mogu promatrati bitku. Budimo ipak realni. Ep "Ilijada" nastao je u okviru grčke civilizacije i jezika, na prostorima Grčke i Male Azije. Grčkom korpusu pripadaju imena Homerovih junaka: Agamémnōn (snažno vladajući), Astyánax (vladar grada), Diomḗdēs (savjetovan od Zeusa), Héktōr (onaj koji štiti), Menélaos (obuzdavajući ljude), Príamos (prvi, viši) i dr. Na glinenim klinopisnim pločicama Hetitskoga carstva, na području Turske i Sirije (16.-11. st.), spominju se imena Ahhiyawa (Ahejci), Wiluša (Ilios), Taruiša (Troia) i Millawanda (Milet). Na epigrafskim spomenicima Mikenske civilizacije (16.-13. st.), nalazimo na slogovnom starogrčkom jeziku mjesna homerska imena: to-ro-ja (Trōíā), ka-sa-to (Xánthos), ku-pi-ri-jo (Kýprios), ko-ri-to (Kórinthos), za-ku-to (Zákynthos) i druga.
Najbliža lokacija Homerove Troje iz Ilijade je blizu tjesnaca Dardanela na maloazijskoj obali, što potvrđuju voditelji istraživanja (od 1871. do 2012.) H. Schliemann, W. Dörpfeld, C. Blegen, M. Korfmann i E. Pernicka.
Na kraju vrijedi citirati profesora dr. Erica H. Clinea (The George Washington University):
"Ako se događaj koji je izazvao uništenje grada može datirati oko 1180. pr. Kr., onda se ono može povezati s invazijom 'naroda s mora' u vrijeme Ramzesa III. ili s osvajanjima Mikenaca. Grčki epovi, hetitski i luvijski spomenici i arheološki ostaci pružaju dokaz ne jednoga trojanskog rata nego više ratova, koji su se zbivali na području koje smo identificirali kao Troja i Troada".









