U ovim teškim vremenima suočeni smo s brojnim rezovima popularno zvanim „stezanjem remena“ uobičajena svakodnevica postala je već uvriježena kroz davanje otkaza, smanjivanje plaća i ukidanje povlastica i rezanje socijalnih mjera.
Ono što se nudi kao rješenje je okretanje samom sebi! Jedan od načina osiguravanja vlastitog financijskog dohotka je otvaranje dječjeg vrtića!
Zašto ne iskoristiti blagodati koje nam pruža Ministarstvo Županije Zapadnohercegovačke koje niti u 2009.godini, dakle u 21.st. još uvijek nema Zakona o predškolskom odgoju!
Za sve zainteresirane to u prijevodu znači:
Ne morate imati stručnu spremu odgajatelja;
Ne morate registrirati svoj obrt i raditi gnjavaže s onim silnim dozvolama za rad s djecom tipa :
- suglasnost Ministarstva
- uporabnu dozvolu ili pravomoćnu građevnu dozvolu
- sanitarnu i tehničku dozvolu
Dakle, sve što vam je potrebno za početak rada je dobra volja i oveći dnevni boravak u vlastitoj kući ili stanu.
U prilog tome mogu se navesti „svijetli“ primjeri u Ljubuškom gdje su se već neki domišljati građani „uspješno“ okušali i spomenutom „private business-u“.
Ne morate stremiti da će vam itko pokucati na vrata i reći što radite i čime se bavite jer naprosto nema vas tko nadgledati pošto Zakona o predškolskom odgoju nema! Stoga ne postoje ni inspektori niti ini nadležni koji bi vas inače mogli kazneno ganjati.
A djece će uvijek biti i sve ih je više. Uvidom u vrtiće koji sada egzistiraju na području grada Ljubuškog može se konstatirati da su svi od reda prebukirani. Prebukiranost pak dovodi do zaključka da se radi u neodgovarajućim uvjetima za djecu jer se prema propisima onih civiliziranih država u kojima postoji Zakon, točno zna koliko se smije imati djece u pojedinoj vrtićkoj skupini. A vrtićke skupine su također jedna uobičajena podjela prema uzrastima djece.
Generalno se dijele na jasličku i predškolsku dob. Ono što je još nepoznato u ovdašnjim vrtićima osim u Gradskom, je da takove podjele nema iz dva razloga:
- radi uštede radne snage, tete odgajateljice se ne dijele u zasebne grupe
- radi neadekvatnih prostora odnosno malih i skučenih prostorija.
U pravilu, postoji jedna velika igraonica i spavaonica za sve, od 1 god do 7 god.
Nadalje, o hrani i kuhinji ne bi trebalo puno govoriti, a niti se zamarati jer ionako djeca jedu samo slatkiše koje im roditelji pošalju u torbama od kuće.
Jedan vrtić je čak u svom promidžbenom dijelu posebno isticao kako su kod njih kuhani obroci što se kao smatra ekskluzivnom i posebnom ponudom koju nude u svom programu. Očito da je inače uobičajeno imati suhe obroke pa je potrebno isticati suvremenost kroz kuhani obrok.
Što se tiče vanjskih terena, ne treba se suviše zamarati, dovoljno je ograditi 4-5 kvadrata ispred kuće ili stana i postaviti tobogan da djeca mogu tu i tamo izići i vidjeti kako izgleda sunce.
Ukoliko ni nakon ovog nemate viziju i ideju kako osmisliti svoj privatni vrtić, prošećite do prvog obližnjeg dječjeg vrtića ili igraonice i prepišite njihove planove i prostorna rješenja jer, budite sigurni, oni jako dobro znaju kako uz minimalne uloge i izdatke maksimalno zaraditi.
A djeca i njihove stvarne potrebe, adekvatni uvjeti s obrazovanjem i odgojem??? Ma, kao da je to bitno.. Bitno je zaraditi jer…recesija je..kriza…
