Svako jutro nam dnevni listovi koji izlaze na području BiH donose vijesti, reportaže i intervjue, naslove, podnaslove i nadnaslove. Establišment vijesti, proturene informacije, lovorike koje su neutemeljene, bombastične prognoze i spoznaje do kojih ne bi došli da nije medijsko nebo pod paskom istih koji su i u političkom nebu podijeljeni prema vlastitim afinitetima, simpatijama i djelovanjima.
Svako jutro se nađe i čitatelja informacija koji u okrilju lokalnih sredina komentiraju medijske objave. Komentari su također podijeljeni na dobre i loše i svaki čitatelj u pravilu, ako komentira, ima stav. Rijetko se dogodi, ali se dogodi s vremena na vrijeme, da neke objave ne podilaze raspravama već su logičnim slijedom ocjenjene na isti način od čitatelja.
Naslov da je još dvije tisuće slobodnih mjesta na Sveučilištu u Mostaru ostalo nepopunjeno je jedna od takvih. A izjava rektora Zorana Tomića da će u budućnosti biti omogućeni novi programi odnosno novi fakulteti za privlačenje više studenata je pozitivna, dakako, da se ne bi u budućnosti dogodio upravo manjak studenata. No, dvije tisuće nepopunjenih mjesta za upis novih studenata je rasprava sama za sebe.
Pitanje je koliko je pametnih ljudi otišlo s ovih prostora koji gravitiraju mostarskom sveučilištu, slijedom vlastitog razmišljanja i razlučivanja situacije da je bolje budućnost potražiti negdje vani nego ulagati u vlastito obrazovanje. Zato jer je završeni fakultet slaba osnova za dobivanje posla u ovoj državi. Iz više razloga. Poslovi su često nekome garantirani i dobivaju se na osnovi nakaradne predbilježbe koja dolazi s podobnošću i vezom. I koliko će biti potencijalnih studenata za desetak godina?
U isto vrijeme u istim novinama samo nekoliko stranica dalje, u Večernjem listu, kolegi novinaru je objavljen intervju sa Mirom Kraljevićem, gradonačelnikom Širokog Brijega. U intervjuu je dotaknuto pitanje iseljavanja i iz ovoga još uvijek mladog grada koji je itekako razvijen i postiže dobre gospodarsko-socijalno-ekonomske rezultate. Posebno u odnosu na neke druge, nažalost po njih, nerazvijenije sredine u Bosni i Hercegovini.
Ali se ljudi, što mlađi što oni stariji sa već osnovanim obiteljima i formiranim životima, iseljavaju i iz Širokog Brijega. Na tu temu je gradonačelnik Kraljević izjavio da su teme iz medija o iseljavanju djelomično ispolitizirane. Da se potiče pričama sa strane iseljavanje da nas bude manje. I da ne treba na to nasjedati.
Uz dužno poštovanje prema gradonačelniku Kraljeviću, treba imati na umu da je pisanje pojedinih novinara, dosta njih zapravo, o iseljavanju sa ovih prostora trebalo poslužiti da se dogodi upravo suprotno. Da se iseljavanje zaustavi. Neka negativan trend emigracije s ovoga podneblja posluži svim razinama vlasti u smjeru u kojem će emigracija biti zaustavljena ili barem smanjena na minimum a ne potaknuta.
Statističke podatke nije teško prepisati ali ni doći do njih, kada govorimo o iseljavanju, nije problematično jer samo trebamo malo osluškivati i pogledati oko sebe.
Rješavanje problematike, što emigrantska slika u ovom trenutku sigurno jest, je kudikamo teži zadatak zaduženih za to.
Pisanja neovisnih medija, posebno portala, o istoj tematici mora poslužiti kao inspiracija vladajućim strukturama na svim razinama u ovoj državi da se taj trend iseljavanja zaustavi pa da u skoroj budućnosti bude teže doći ne do posla nego barem do upisnog mjesta na jedan od fakulteta na Sveučilištu u Mostaru ali i ostalim sveučilištima ili univerzitetima u cijeloj BiH jer bez mladog obrazovanog kadra nijedna država neće imati mirnu upravo vlastitu budućnost.
Naravno da se s dobrim zanatom može naći posao i ovdje, na ovim prostorima. Ali nije svatko od mladih ljudi 'opremljen' ili 'osposobljen' s bogomdanim i od roditelja usađenim 'baratanjem' nekim zanatom koji jamči posao. I broj studenata pojedinih fakulteta svjedoči tome. Nisu svi rođeni biti inženjeri strojarstva ili magistri prava. Oni koji u malom prstu imaju sposobnost.
Zato naoko nepovezane teme iseljavanja i upisa na fakultet kao i slobodan broj mjesta na sveučilištima ne treba odvajati. Ali treba omogućiti ostanak i mladima sa završenim fakultetom, i onima koji posjeduju zanat i onima koji tek misle upisati nešto. A svima koji rade osigurati dostojno primanje. I sve rješeno, zar ne? Tada neće biti više emigracije koju ne potičemo već pokušavamo zaustaviti.
Tako jednostavno postavljena jednadžba s tako složenim rješenjem se nije često pojavljivala u povijesti.
