Ukazanja Blažene Djevice Marije u Međugorju bit će priznata. I to možda već do kraja ove godine. Izjavio je to za poljsku Katoličku informativnu agenciju (KAI) poseban izaslanik pape Franje za Međugorje nadbiskup varšavsko praški mons. Henryk Hoser.
Sve ukazuje na to da će ukazanja biti priznata, možda već ove godine. Ne zaboravimo da je Kongregacija za nauk vjere predala cijelu dokumentaciju Državnom tajništvu Svete Stolice koja sada radi na tome. Konkretno govoreći, moguće je priznanje prvih sedam ukazanja, onako kako je to predložilo povjerenstvo kardinala Carmilla Ruinija. Teško da se može dogoditi drugačija odluka jer je nemoguće da bi šestoro vidioca lagalo 36 godina. To što govore je smisleno. Nema među njima ljudi koji imaju nekakvih psihičkih problema
- kazao je mons. Hoser, koji je za poljsku agenciju kazao kako je papi podnio izvještaj o pastoralnoj situaciji u Međugorju, ali da je, upitan o autentičnosti ukazanja, odlučio progovoriti i o tome. Zacijelo i zbog svojih iskustava u Ruandi, koje je Crkva priznala, a gdje je on bio apostolski vizitator.
Jak argument za autentičnost ukazanja jest i vjernost nauku Crkve. Budu li ukazanja priznata, bit će to veliki poticaj za Međugorje
- kazao je Hoser.
On komentira i to da su međugorska ukazanja previše "osobna" i da u njima "Marija previše priča" i kaže da je "sv. Faustina svakodnevno razgovarala s Isusom i to niz godina".
To ne bi trebao biti problem. Naravno, treba biti oprezan na svaki aspekt, kao i na mogućnosti psiholoških problema kod vidioca. Ali, njih su detaljno pregledali specijalisti, psihijatri i psiholozi. Nema tamo nikakve bolesti. To je bila zdrava mladež iz zdravih obitelji. Danas svi žive u brakovima koji su stabilni, nit ijedno od njih nije prošlo kroz krizu vjere
- kazao je mons. Hoser i naveo primjer da najmlađi vidioc Jakov Čolo danas organizira karitativne akcije u Međugorju pod nazivom "Marijine ruke", jer se drži Gospinih uputa iz ukazanja da vjernici moraju biti njezine ruke.
Komentirajući poziciju mostarsko-duvanjskog biskupa mons. Ratka Perića i prijašnjeg mons. Pavla Žanića, mons. Hoser je kazao kako su oni držali da su ukazanja prevara.
Takva situacija javljala se i kod nekih drugih Marijinih ukazanja. Primjerice, onih u francuskom Ile-Bochardu iz 1947. Ukazanja nisu priznata, ali dopušten je snažan kult (2001. mjesto je postalo svetište, navodi Bitno.net). Štovanje Marije ne mora biti samo povezano s ukazanjima. Još jedna analogija s Međugorjem su ukazanja u afričkom Kibehu. Tamo je mjesni biskup dozvolio kult Marije, a tek nakon toga nastavio s istraživanjem autentičnosti ukazanja. Uvjeren sam kako bilo kakva zabranjivanja dolazaka u Međugorje i tamošnjeg štovanja Marije nemaju opravdanja
- bio je odlučan Hoser i ponovio kako je Međugorje postalo duhovno središte oko kojega se okupio niz molitvenih zajednica, karitativnih organizacija, komuna za ovisnike koje "stvaraju posebno ozračje".
Mons. Hoser je kazao kako njegovo izvješće o Međugorju ima pozitivne zaključke.
Smatram kako se sve razvija u dobrom smjeru. Moja misija tamo nije imala zadaću za cilj nekakvo "zatvaranje" Međugorja, nego ocjenjivanje tamošnjeg pastorala i procjenu je li on u skladu s naukom Crkve. Zaključio sam da je tako i moja ocjena je iznimno pozitivna
- kazao je Hoser i dodao da samo postoji neki infrastrukturni i pravni problemi koje treba riješiti.
Upitan bi li svojim vjernicima preporučio hodočašće u Međugorje, mons. Hoser je kazao da svakako bi, jer je to hodočašće duhovne promjene, obraćenja, jačanja u vjeri
.
