Gostujući u emisiji Telering televizije OBN, kandidat za premijera Vlade F BiH Mustafa Mujezinović najavio mogućnost da Parlament Federacije BiH ne prihvati Interventni zakon, a time i Stand by aranžman s MMF-om. Sprega političke vladavine i značaj izbora 2010. godine, očito je da su puno važniji cilj , osobito za SDA, tako da je i sam budući premijer kazao: «Interventni zakon je političko samoubojstvo!». Jasno je da je Interventnim zakonom predviđeno smanjenje plaća i socijalnih davanja, čime je osobito ugroženo muslimansko biračko tijelo. «Socijalni nemiri bi doveli do kolapsa Federacije. Kresanjem plaća krešemo i mirovine i zašto da to radimo. Ne treba da neki ljudi ostanu bez kruha» - naglasio je Mujezinović.
Od Interventnog zakona – nema ništa!
U cijelom intervjuu bile su posve jasne dvije konstatacije: «Ako Vlada prihvati Interventni zakon doći će do velikih socijalnih nemira. Ako ne prihvatimo ovaj zakon, Vladi će biti teško.Stat će nam policija, školstvo i zdravstvo, a zadužili bi i svoje unuke.»
I gdje se zapravo nalazi izlaz iz novonastale situacije?
Kako se moglo nazrijeti Vlada želi početi emitirati vrijednosne papire i potaknuti ciklus kapitalnih investicija sa stranim ulagačima. Odmah se nameće pitanje povjerenja Vladi koja trenutačno ima mogućnost realizacije izgradnje koridora C – 5, čije političke razmirice sprječavaju početak radova. Ovakav oblik ipak predstavlja malo dugoročniji oblik borbe s krizom, ali onaj kratkoročni oblik borbe s krizom je trenutačno bitan običnom čovjeku. Po Mujezinoviću ovaj drugi oblik koji bi donio uštede jeste smanjenje administracije i štednja na svim poljima, tako da je najavio:»Državni automobil neću prodati, već ću koristiti svoj.»
Hoće li Zvonko Jurišić voziti svoj automobil? Hoće li Zvonko Jurišić otpuštati administraciju i vršiti najavljene provjere diploma?
Ukoliko s nivoa Federacije siđemo na nivo naše Županije, upitali bismo se :»Hoće li Zvonko Jurišić i njegovi ministri voziti svoje automobile!» Nedosljednost Vlade ŽZH i priprostog upravljanja njome premijera Zvonke Jurišića se ogleda u činjenici da je tek u trenutku posljednje dosljednosti Sindikata prosvjete, progovorio o uštedama u administraciji, te čak i provjeri svih radnih mjesta i diploma, što je javno obznanio u ponuđenom sporazumu sindikatima.
