Nismo se pokajali, kajemo se samo što nismo prije otišli
, odgovorila je na pitanjeje li se pokajala zbog odluke za odlazak iz Mostara u Stuttgart Dolores Veledar Perić koja se prije tri godine sa svojim mužem i sinom odselila u inozemstvo.
Ovdje postoji projekcija u budućnost, mogućnost napredovanja nekakvim prirodnim putem. Da smo ostali u Mostaru ili bi živjeli jako loše na margini ili postali pokvareni i korumpirani. Ovdje ne moram donositi takve izbore. Naravno, postoji jezični i starosni limit,ali to se ne može usporediti sa ograničenjima bosansko-hercegovačke sredine
, istaknula je.
Iz BiH odlaze svi - mladi, ali i oni stariji, cjelokupne obitelji. Više se i ne pitaju hoće li im tamo negdje biti bolje, hoće li se snaći, uspjeti. Često zato se postavlja pitanje pokaju li se te obitelji ili samci zbog odlaska i žele li se vratiti u domovinu.
Slično kao Mostarka Dolores razmišlja i Tanja Radević koja je s obitelji otišla u Nizozemsku. Kaže, nedostaje joj samo njena obitelj, a na novi život se veoma lako navikla obzirom na uređen sistem države.
Brojni ne odlaze samo zbog siromaštva i ogorčenosti. Damir Lalić otišao je na studij u London i tamo je nakon studija odmah našao posao te se prilagodio tamošnjem životu.
No, nisu svi protiv povratka u domovinu. M.V. se iz Bosne i Hercegovine odselila u Sloveniju te ističe kako često razmišlja o povratku kući.
Stalno si postavljam pitanja vrijedi li. Isplati li se ova patnja spoznavanja sebe i svojih mogućnosti u uvjetima daleko od idealnih? Da li bih bila spremna vratiti se? Mislim da bih, i nikako na to ne bih gledala kao na neku vrstu poraza
, naglasila je.
