Zadnja sjednica Skupštine ŽZH, zakazana za petak 11. prosinca, otkazana je zbog bojkota jednog djela zastupnika, te je održavanje iste odgođeno na neodređeno vrijeme.
Doznajemo kako u pozadini bojkota dijela zastupnika stoji traženje Lijanovića da im se isplate novi iznosi poticaja, za što ne postoji ni politička suglasnost a ni financijska mogućnost, budući da je županija u financijskom kolapsu, te su upitne i isplate plaća i vraćanje dugova.
No, očito je kako ovakvo loše financijsko stanje ne sprječava pojedine i skupne interese i dalje krčmiti već davno potrošeni proračun, te se, pored političkih ucjena sa poticajima, već špekulira sa ucjenama pojedinih zastupnika, a posebno zastupnica u Skupštini, koji svoj glas za novi proračun uvjetuju isplatama, običnom čovjeku, nepojmljivih svota.
Koliko vrijedi ruka a koliko obraz?
Koliko vrijedi skupštinski glas a koliko fotelja u Vladi, uskoro će se znati, iako će to svi involvirani nastojati sakriti kao zmija noge, ali postaje očito kako je posvemašnja devalvacija morala dovela do toga da su politički interesi u potpunosti podređeni osobnima, što više nikome nije ni čudno.
Jedino je upitno što misle gospoda i gospođe s obje strane ovog prostitucijskog lanca, i oni koji kupuju a pogotovo oni koji prodaju glasove, sa kojim će obrazom, parolama i lažima, u sljedećem predizbornom cirkusu, izaći pred narod.
Ovakvo bezumno ponašanje navješćuje kako se većina trenutnih zastupnika i vlastodržaca i nema namjeru ponovno kandidirati već se ponašaju kao grabežljivci zadnje vrste, dok za to još imaju mogućnosti.
Srećom po njih, oporba im je HDZBiH koji, još uvijek u strahu od vlastitih repova, očito računa kako će se sadašnja garnitura sama povući s vlasti kada napune svoje kese, tako da ne postoji nitko u politici tko bi ukazao na posvemašnj jad i čemer koji je zavladao istom.
Sreća u nesreći je trenutna gospodarska kriza koja je dovela do toga da županijska koalicija jednostavno više nema načina zadovoljavati svačije interese, kupovati ruke i obraze u skupštini, što dovodi do sukoba, pa će informacija, u ovom ili onom obliku, doći u narod, kojega dična gospoda i gospođe "zastupaju".
A narod bira, samo je problem što nema izbora.
