Ja, kao neovisni kandidat za Gradsko vijeće Ljubuški, već sam, samom svojom kandidaturom, počeo činiti čuda za susjede a da prstom nisam ni pomaknuo!
Bilo mi je malo čudno zašto moji susjedi, ima desetak dana, okreću glavu od mene, pričaju oni sa mnom ali ne gledaju u oči, stalno im se negdje žuri, mislio sam da su nešto ljuti na mene.
Ipak se ispostavilo kako je u pitanju nešto drugo, znamo svi o čemu se radi, susjedi u zabačenom dijelu Humca, u zaseoku Kutac, su primili posjete stranačkih emisara, te im je, u svjetlu nadolazećih lokalnih izbora obećano stotinjak metara asfalta.
Unatoč skretanju pogleda, dijelim veselje sa svim susjedima te im velim:
Glavu gore i budimo svi veseli zbog ovo malo asfalta, - bolje ikad nego nikad
.
A, to nikad traje već 20 godina, ljudima do sada nisu do kuće posuli ni kamion pijeska, sami su kupovali i dovozili, razgonili u karijolama i lopatama razgrtali, a sada, ipak pravo veselje, novi novcati asfalt.
Prvo što sam rekao susjedima bilo je:
Ne trebate mi ništa govoriti meni je sve jasno, ja samo od vas tražim da ispoštujete svoju riječ, obećali ste im glasove i budite ljudi od riječi, ja vam neće zamjeriti!
Nastavih i rekoh:
Dragi prijatelji, ajmo mi jednu nazdraviti, kroz sve ove godine i ja i vi za njih smo obične ovce.
Zato živjeli - dok bude ovaca bit će i vune!
