Prije tri dana sretnem jednog prijatelja, zaboravljeni je branitelj, pojesti će "kod Ljube" ćevape i govori kako ide s tržnice u Čapljini na kojoj je prodao krumpir. Na pitanje po kojoj cijeni odgovara - 4 KM za gajbu, što je 20 pfeniga po kilogramu. Kaže, ne može više, svatko prodaje za sebe i ne pokriju se niti troškovi.
Sutradan se u medijima se mogao pročitati novi intervju "kralja" krumpira Dubravka Vukojevića, koji lamentira kako se ne može ništa prodati, niske su otkupne cijene, skladište će proraditi sljedeće godine itd. bla bla...
Sramota...
Ako je sve to tako, a znamo da nije, zbog čega je Dragan Čović, predsjednik HDZ BiH, tri godine unaprijed otvarao skladište krumpira na Zvirićima? Zašto su maloprodajne cijene u Hrvatskoj mladog krumpira 12 puta više no što naši poljoprivrednici mogu prodati na veletržnici? Zašto nema organizirane proizvodnje, otkupa i plasmana? Tko su stručnjaci koji godinama "mlate praznu slamu" i "udaraju dumine" običnom svijetu?
Dubravko Vukojević (poljoprivrednik i stočar), je, između ostalog, savjetnik predsjednika Skupštine ZHŽ (zakonodavna vlast u ZHŽ) Ivana Jelčića, diplomiranog inženjera poljoprivrede.
Pitamo HDZ Ljubuški zašto stručnjak Dubravko Vukojević više nema vremena za proizvodnju krumpira, zašto ga toliko troše na politikanstvo u zakonodavnoj vlasti, zar se bez njega ni tu ne može?
Zašto se ovi stručnjaci, poput Vukojevića ne bave onim što im je primarni poziv, iako izgleda niti oko krumpira ništa ne znaju, a ne da i u tranci čuvaju ovce ili muzu koze. Je li skladište krumpira na Zvirićima samo poslužilo za zamagljivanje javnih nabavki? Svi se hvale milijunima uloženima u objekte, ali stvarnog rezultata, još uvijek, nigdje.
Istina, HDZ Ljubuški ima mnoštvo kadrova sa svršenim poljoprivrednim fakultetom. Zašto, neki od njih, npr. Zdravko Boras iz Otoka, ne zamijeni Dubravka Vukojevića, jer je 1999. bio jedan od najboljih studenata na mostarskoj agronomiji. Pa ne mogu svi biti savjetnici, neki kriteriji moraju postojati, i kod brzinski završenih škola.
Možda bi time naraslo povjerenje među proizvođačima krumpira, možda netko uspije organizirati otkup, ishoditi plasman Ljubuškog ranog u Lijepoj našoj, možda se nauče organizaciji poljoprivrednog gazdinstva i na kraju ostvare tako željeni i zasluženi profit.
Od političkog uzgoja i profita, do sada samo pojedinci imaju koristi, a društvo u cjelini nazaduje i osiromašuje.
