Iako je prošlo više od 25 godina od završetka Domovinskog rata na prostorima gdje većinski žive Hrvati vlada opći kaos. Taj kaos ima svoje duboke korjene još iz vremena onog nesretnog rata s Muslimanima 1993.godine.
To je bilo jedno teško vrijeme za hrvatski narod u BiH. U Hrvatskoj su oporba i dio HDZ-a rušili predsjednika Tuđmana, a u Herceg-Bosni su stare jugokomunističke strukture razbijale vojsku. Razbijanje vojske vršilo se na način da se prešutno odobravao kriminal, pljačka, šverc, dezerterstvo i skrivanje u pozadini.
Brojni su vojnici napuštali prvu crtu i prebacivali se u radnu obavezu i u druge pozadinske postrojbe kao npr. u vezu, topništvo, vojnu policiju, rezervnu policiju itd. Brojni se vojnici nisu odazivali na vojne pozive, policija ih nije privodila, a vodio se i psihološko propagandni rat i to bi izazivalo ogorčenost i bijes kod onih vojnika koji su stalno išli na prvu crtu.
U jesen 1993. godine vojska je bila toliko razbijena da se mnoge satnije nisu mogle skupiti i zbog toga se ne bi mogla izvršiti smjena vojske na prvoj crti. Tako, npr. ja sam bio sa svojom satnijom na prvoj crti od HC Salakovac preko brda Pometenik do sela Prikoje i trebala se izvršiti smjena, ali satnija koja nas je trebala zamijeniti nije se uspjela skupiti. Brojni vojnici iz moje satnije su govorili da odmah trebamo napustiti crtu ukoliko se ne izvrši smjena i navodili razloge s kojima sam se i ja slagao. Iako sam se slagao s njihovim razlozima, ja sam im opet govorio kako ima tisuću razloga za napustiti crtu, a samo je jedan razlog da se ostane na crti
. Nakon dugotrajne prepirke, uspio sam nekako nagovoriti vojsku na prvoj crti da ostanu jedan dan dulje, ali sutra se opet nije uspjela skupiti satnija koja nas je trebala zamijeniti. Vojnici iz moje satnije su čekali smjenu do kasno popodne i kad su vidjeli da nema smijene, ja ih više nisam mogao zadržati, a nisam ih ni pokušao zadržati i većina ih je napustila crtu. Ostali smo samo ja, moj zamjenik i još četiri vojnika, na crti dugoj nekoliko kilometara. Mogli smo i mi napustiti crtu i stanje je bilo takvo da nikoga od vojnih i političkih struktura nije zanimalo što je crta prazna, pa da se popuni s nekom interventnom postrojbom. Neki su nas vojnici pitali, zašto mi ostajemo, a oni svi napuštaju crtu. Mi smo im uglavnom rekli, ako napustimo crtu poremetiti će se smijene i ako budemo vraćali crtu, opet će mnogi vojnici poginuti, a ovi, koji su izazvali ovaj kaos, će se posakrivati.
Mi koji smo ostali, dogovorili smo se da nećemo previše riskirati tj ako išta primijetimo, nećemo ulaziti u sukobe, već ćemo se povući. Pred mrak smo se još dogovorili kako ćemo stražariti i napravili smo plan.
Svi smo bili na brdu Vituša koje je uz branu Salakovac. Plan je bio da s brda Vituše, pred sam mrak, odu četiri vojnika i zauzmu bunkere u selu Jedrinje i kad padne mrak da svi istovremeno s Vituše i Jedrinja pucamo, da Muslimani vide kako ima vojnika na crti i da se nakon toga svi zajedno s Jedrinja povčemo na brdo Vituša. Na brdu Vituša stražarili smo normalno tj. dvojica stražare, a četvorica odmaraju. Kad nisam stražario, često sam obilazio stražu. Kad je počelo svićati, opet smo, zbog sigurnosti, po istom rasporedu otišli do bunkera u selu Jedrinje da provjerimo stanje na bunkerima. Kad smo utvrdili da u bunkere nitko nije ulazio, vratili smo se na brdo Vituša i osmatrali.
Poslije podne došla je satnija koja nas je trebala zamijeniti. To se u jesen 1993.g. dogodilo još jednom. Jedna druga satnija nije se uspjela skupiti. Sve se isto događalo i čini mi se da je istih nas šest vojnika opet sačuvalo crtu.
Oba puta, kad sam se vratio kući primijetio sam da mnogima nije drago što smo sačuvali crtu.
To su danas uglavnom ugledni članovi i visoki dužnosnici HDZ-a BiH.
Tako npr. ja se vraćam s crte onako znojan, smrdljiv, neispavan, jedva hodam i teturam od umora i prolazim pored zgrade općine u Širokom Brijegu. Ispred zgrade općine stajao je jedan općinski djelatnik. Pogledali smo se i ja u životu nisam vidio takvu mržnju. Ja i taj djelatnik smo zajedno počeli studirati strojarstvo u Mostaru i on je napustio studij strojarstva poslije prve godine.
On je kasnije nakon rata postao visoki HDZ-ov dužnosnik.
Znači, isti oni koji su u vrijeme Domovinskog rata stvarali kaos, stvaraju ga i nakon rata, samo što su danas visoki dužnosnici HDZ-a BiH i drugih HDZ-ovih satelitskih stranaka.
