Učitelji, nastavnici, profesori, liječnici, policija..., u normalnoj državi cijenjeni su ljudi čije se riječi poštuju i koje se rado sluša te s kojima vrijedi porazgovarati. Nažalost, u BiH već dugo nije tako ili, da budemo precizni, nakon rata ih se gurnulo u stranu i tako više od tri desetljeća. Neke od njih počelo se ponovno ozbiljno shvaćati, ali tek kad su se politički angažirali i otišli na neke bolje pozicije. U svojoj struci, nažalost, nisu se uspjeli izboriti za bolje sutra.
Isplivali "neki tamo"
O tim nekadašnjim nositeljima srednjeg staleža koji se bore za mjesto pod suncem ili umorni od svega i sami dižu sidra i odlaze u neki uređen sustav ili se pak bave nekim drugim poslom razgovarali smo s jednim od najpoznatijih psihologa u ovoj zemlji dr. Markom Romićem.
Oni koji su nekada uživali veliko poštovanje poput nastavnoga osoblja, od učitelja, nastavnika, profesora, odgojitelja bilo koje razine, pa i drugih u nekim srodnim zanimanjima, imali su poštovanje cijele zajednice, svojih učenika, a ono je bilo produkt tadašnjeg načina odgoja, pa i obrazovanja
- objašnjava Romić.
I činjenica je da se i danas, kada se uspoređuju događaji, mnogi prisjete koliko je reda bilo u društvu.
Bivši obrazovno-odgojni sustav nalazio je dovoljno dobar način da nauči mladog čovjeka poštovanju starijeg, a pogotovo poštovanju onih koji imaju značajne uloge u društvu poput prosvjetnih djelatnika. Rat je razorio apsolutno sve i razorio jedan takav način promatranja dotadašnjih autoriteta. Nažalost, odjednom su autoriteti postali oni koji su dotad bili na marginama, mahom nedorasli bilo kakvim ozbiljnijim, društvenim dužnostima. Odjednom su pojedini vozači nekih dužnosnika imali znatno važniju ulogu, moć i utjecaj nego sami dužnosnici, a ljudi koji su imali stvarna znanja i iskustva, koja su mogla biti korisna svima, potpuno su marginalizirani
- ističe Romić.
Nažalost, ni danas nije bolje.
Došli smo u situaciju da je sve izokrenuto te da je izvrnut sustav vrijednosti. Neko vrijeme tijekom i nakon rata bilo je uputno skrivati svoje obrazovanje i akademsku razinu jer je to često značilo guranje negdje u stranu i potpuno uklanjanje iz tog sustava koji o svemu odlučuje. Dakle, sam je rat jedna velika destrukcija, i duhovna i materijalna, te u tom smislu razoren je sustav vrijednosti, pa, nažalost, i danas imamo situaciju da oni koji bi trebali imati najveći ugled u društvu, prema mom mišljenju rade najvažnije zadaće jer je riječ o osoblju koje odgaja i obrazuje, oni su toliko obezvrijeđeni da je to zaista nevjerojatno. To je jedna civilizacijska sramota
- ističe Romić.
(Bez) promjena nabolje
Pitamo ga na koji način promijeniti tu situaciju kako bi se autoritete u društvu ponovno poštovalo i shvaćalo kao one koji rade za dobrobit društva i koji mogu donijeti promjenu nabolje.
Način je razvoj svijesti i svjesnosti, a za to treba vremena. Prolazimo kroz jedan proces, često čujem taj izraz, proces tranzicije, i još smo negdje na početku tog procesa. Tranzicija je i u našim glavama i u bitnim vrijednostima prema sebi, drugome. Nismo u tom procesu daleko dogurali i bojim se da će trebati desetljeća da se nešto promijeni. Međutim, nas će susresti neki drugi problemi i bojim se da nećemo ni doći u vrijeme kad će na ovim prostorima biti cijenjen učitelj, nastavnik, profesor... jer mi jednostavno nestajemo naočigled svih. Iscurismo. Mladi odlaze, stari umiru. Bojim se da je budućnost sadašnjih naraštaja izgubljena
- kazao je Romić.
Iz svega je jasno, sve što smo radili kroz prošlost - sada nam dolazi na naplatu, a popraviti pogreške zahtijeva puno rada i znoja, i kako doktor reče, razvoja svijesti i svjesnosti...
