“Madridska deklaracija” koju će španjolski ministar vanjskih poslova Miguel Angel Moratinos i zamjenik američke državne tajnice James Steinberg ponuditi domaćim političkim čelnicima 6. i 7. travnja u Sarajevu i nije tipična deklaracija, jer osim deklarativnih, nudi i konkretna rješenja, koja su, nažalost, mnogo manje i mnogo lošije u odnosu na dosad ponuđene dokumente međunarodne zajednice, posebno kad su u pitanju interesi Hrvata.
Dnevni list došao je u posjed “Madridske deklaracije”, koja je već uručena nekim političarima u BiH. Tumačenja ovog dokumenta, kao i dosad ponuđenih, mogu biti različita u nekim segmentima, međutim, prije svega, potrebno je zapitati se čemu sada usvajanje deklaracije, nakon brojnih opsežnih dokumenata i pokušaja promjene Ustava BiH, poput travanjskog paketa iz 2006. ili butmirskog paketa, o kojima su vođeni intenzivni pregovori političkih čelnika uz pomoć međunarodnih predstavnika.
Građani, a ne narodi
Deklaracija nudi i konkretna rješenja i postavlja konkretne zadaće i rokove. Pa čak i obvezu usvajanja u Parlamentu BiH. I što je jako čudno, ovaj dokument traži od sadašnjih političkih čelnika da obvežu nove izabrane političare nakon izbora što će i kada raditi. Zasigurno, najbitnije stajalište u ovom dokumentu jest načelo koje glasi: “Potvrđujući da suverenost BiH počiva na njezinim građanima, te potvrđujući teritorijalni integritet BiH i pravo njezinih entiteta da uživaju njihov ustavni status.”
Dakle, političari bi potpisivanjem ove deklaracije potvrditi suverenitet i integritet BiH, ali koji počiva na njezinim građanima i pravu njezinih entiteta da uživaju njihov ustavni status. Drugim riječima, Bosna i Hercegovina je građanska država, država njezinih građana i entiteta. I to je korak čak i ispod Daytonskog mirovnog sporazuma, koji BiH definira kao državu dvaju entiteta i triju naroda u smislu ravnopravnosti naroda.
U ovom dokumentu priznaje se “pravo svakog konstitutivnog naroda i ostalih građana da očuvaju i da njihova vlastita kultura, jezik i tradicije budu zaštićeni”. Dakle, narodi se svode na status nacionalnih manjina kojima se jamči kulturna autonomija.
Entiteti stupovi državnosti
Istodobno, entiteti postaju stupovi državnosti kojima se jamči njihov ustavni status. Dakle, ustavi postojećih entiteta se ne planiraju modificirati, a kamoli da se govori o nužnosti promjene entitetske strukture BiH koja je uzrok neracionalnosti i neučinkovitosti države BiH i nejednakopravnosti hrvatskog naroda.
U dokumentu se entitetima priznaje i međunarodni subjektivitet pa tako u točki 2. stoji: “Osigurati odgovornost BiH da se prijavi za članstvo u međunarodnim organizacijama, da zaključuje sporazume o pristupanju i sporazume s EU-om, te, u koordinaciji s entitetima, provede i preuzme sve pravne i političke obveze koje proistječu iz procesa pristupanja EU-u, te da ih ispuni sukladno zahtjevima procesa EU integracije.”
Provedba presude “Sejdić i Finci”
Lako je zaključiti pa i iz prvog čitanja teksta dokumenta da je on usmjeren ponajprije na provedbu presude Europskog suda za ljudska prva i ispunjavanje uvjeta za priključenja NATO-u i Europskoj uniji. U drugom planu su učinkovitost i povećanje kapaciteta državnih institucija. I to nije sporno, ali dokument ne govori ništa o tome kako otkloniti sve postojeće blokade i kako osigurati jednaka prava za sve građane i narode. Ostanak dvaju entiteta znači da od proklamiranih ciljeva nema niti može biti ništa i da će sve češće biti govora o neodrživosti BiH kao države.
Neprihvatljiva za Hrvate
Uzimajući sve navedeno u obzir, političke opcije koje nisu prihvatile travanjski i butmirski, i kojima je stalo do BiH kao države, ovaj dokument vjerojatno neće podržati. Posebno ne hrvatski političari, jer je hrvatsko pitanje potpuno neriješeno, a loš položaj Hrvata mogao bi ostati zacementiran ili biti još gori.
Predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović, koji je već boravio u Madridu, o deklaraciji govori kao o prihvatljivom dokumentu koji će potpisati, dok čelnik Stranke za BiH Haris Silajdžić kaže da on ne vidi u deklaraciji ono najbitnije - ukidanje entitetskog glasovanja. Sljedećih dana će i drugi stranački čelnici putovati u Madrid i razgovarati o deklaraciji, pa ostaje da se vidi kakva će biti njihova stajališta.
Čovićeva izjava, kako je za njega deklaracija prihvatljiva i kako će se nakon izbora u šest mjeseci donijeti novi ustav, je samo njegov kontinuitet pristajanja na sve dokumente i prijedloge od travanjskog paketa pa nadalje, protiv kojih su bile ostale hrvatske stranke koje su tvrdile da su ti dokumenti bili protiv hrvatskih nacionalnih interesa.
“Madridska deklaracija”, ako bi bila usvojena u Parlamentu, ne jamči potrebnu promjenu Ustava u smislu većih i jednakih prava za sve, nego je ispod svakog minimuma na koji bi mogli pristati hrvatski predstavnici. U njoj nema ni “trećeg entiteta” ni “četiri federalne jedinice” o kojima je Čović pričao proteklih godina. Tako bi, ukoliko bi hrvatski političari potpisali ovakav dokument, to značilo definitivno odricanje Hrvata od daljnje borbe za prava svoga naroda.
Neravnopravnost Hrvata
U “Madridskoj deklaraciji” hrvatski narod nije ustavni ni politički subjekt. Ne osigurava mu se ni institucionalna ni teritorijalna ravnopravnost. Subjekti su entiteti i građani, a Hrvati nemaju svoj entitet.
