Sastanak čelnika tzv. kreševske šestorke u ponedjeljak u Mostaru nije donio nikakve potpise ni jamstva, a nije čak polučio ni značajnije pomake u dogovaranju o zajedničkom kandidatu za hrvatskoga člana Predsjedništva BiH. Protekao je u političkom nadmudrivanju, iskricama, a neki to doživljavaju i svađama predsjednika dva HDZ-a, Dragana Čovića i Bože Ljubića.
Predstavnici ostalih hrvatskih stranaka su uglavnom bili samo promatrači uz poneki pokušaj mirenja i normaliziranja dijaloga od Zvonka Jurišića i Ljiljane Lovrić.
Kao što se i očekivalo, i Čović i Ljubić su izišli s maksimalističkim, nepokolebljivim i nepomirljivim stavovima i tražili su da sve ostale političke stranke podrže upravo i isključivo samo njihova kandidata. U toj političkoj utakmici i nadmudrivanju dojam je kako je Dragan Čović ipak za nijansu bio mudriji i da je nadvisio svoga konkurenta Božu Ljubića. I on je, istina ultimativno, zatražio da hrvatske političke stranke pristanu da HDZ BiH, kao najjača hrvatska stranka, predloži kandidata za hrvatskoga člana Predsjedništva BiH, međutim, iznenađujuće je da pri tome Čović nije govorio o konkretnim imenima, iako je ta osoba odavno izložena na internoj oglasnoj stranačkoj ploči, nego je navodno izrazio spremnost da na sljedećem sastanku dostavi listu od 10-ak imena, o kojima bi se raspravljalo i o kojima bi se drugi čelnici mogli izjasniti.
Podrška
Na taj je način Dragan Čović očigledno namjeravao izbiti u startu možebitnu negativnu reakciju Bože Ljubića, koji je odavno stajališta kako je spreman podržati kandidata bilo koje hrvatske političke stranke, pa dakle i HDZ-a BiH, ali ne i bilo koga. Pa i vrapci na grani znaju koga to “devedestka” ne želi vidjeti ni na mapi, a kamoli u zgradi Predsjedništva BiH, u čijem jednom dijelu ta osoba već skoro četiri godine zanosno hoda i stoluje. I drugo, Čović je obećao da će njegova stranka ponuditi ustupke za podršku njihovu kandidatu za Predsjedništvo BiH podrškom kandidatima drugih stranaka za druge važne dužnosti u Federaciji i državi BiH. Takvi prijedlozi su, razumljivo, naišli na simpatije Čovićeva partnera Ivana Muse iz HKDU-a, ali i HSS-NHI-ja, čija je predsjednica Ljiljana Lovrić otvoreno priznala kako je pozitivno iznenađena, čak i šokirana, kooperativnim i realnim prijedlozima čelnika HDZ-a BiH Dragana Čovića. To jest i bitan detalj u cijeloj priči oko stalne dvojbe i neizvjesnosti kojoj će se opciji priključiti HSS-NHI, Čovićevoj ili onoj koju zagovara “devedestka”, makar mišljenje Ljiljane Lovrić nije nikako definitivno opredjeljenje njezine stranke, jer je za tako nešto potrebna odluka stranačkih tijela.
Trgovina
Treba kazati da, bez obzira koliko to sada izgledalo nemoguće ili daleko, mnoge stvari navode na promišljanje i optimizam, kako još uvijek postoji šansa da se hrvatske stranke usuglase o zajedničkom kandidatu za Predsjedništvo BiH. Ova tvrdnja ili očekivanje naprosto imaju argumente upravo u Čovićevom drugom prijedlogu, da će HDZ BiH popustiti drugim strankama i podržati njihove kandidate za druge važne entitetske i državne dužnosti. Sve to, naravno, pod uvjetom da je Čović iskren i da doista uvjeri Ljubića i Jurišića, pa i ostale, da tako uistinu i razmišlja. Naime, ako krenemo od pretpostavke da će HKDU i HSS-NHI podržati kandidata HDZ-a BiH, odnosno mogućeg zajedničkoga kandidata, onda Ljubić i Jurišić zapravo i nemaju razloga inzistirati na svojim kandidatima za Predsjedništvo BiH i vjerojatno će oni popustiti i zaigrati na kartu političke trgovine dužnostima, dakako sve pod uvjetom da dobiju jamstva da će imati značajnijeg utjecaja na formiranje vlasti u Federaciji i državi. Pitanje je samo kako pronaći mehanizme kojima bi se Čovića primoralo da održi svoja obećanja, jer mu Ljubić i Jurišić ama baš ništa ne vjeruju.
Više imena u igri
Uz to, i Jerko Lijanović, koji se po svim mišljenjima ponio najkorektnije, najavio je kako će odustati od svoje kandidature ako se hrvatske stranke dogovore o zajedničkom kandidatu koji bi imao šanse pobijediti Željka Komšića, kandidata SDP-a BiH. U slučaju da Dragan Čović doista želi kompromis i potporu ostalih čelnika iz kreševske šestorke, onda mora biti načisto kako otpada svaka mogućnost i varijanta da Borjana Krišto bude zajednički kandidat za hrvatskoga člana Predsjedništva BiH, jednako kao i Martin Raguž iz drugoga političkoga tabora. Kao iskusan političar, Raguž se u javnosti i ne izjašnjava o mogućoj kandidaturi, on se ne želi kompromitirati niti blamirati, igra na sigurno i njega zanima samo jamstvo da će ga poduprijeti i sve druge stranke na čelu s Čovićevim HDZ-om. Neki crkveni krugovi u Bosni bi kao kandidata rado vidjeli Franju Rajkovića, biznismena iz Viteza i predsjednika ŽO-a HDZ-a BiH Srednjobosanske županije. Ima i onih koji predlažu i nadaju se da će Čović pronaći kvalitetnog kandidata sa mostarskoga Sveučilišta. Sve su to opcije, vjerojatno će se puno toga više znati 3. svibnja, kada je zakazano novo okupljanje kreševske šestorke.
Ljubićevi kriteriji
Čovićevim prijedlozima, poučeni ranijim brojnim negativnim iskustvima s njegovom bahatošću i izigravanjem dogovora, nikako ne vjeruju Božo Ljubić i predsjednik HSP-a Zvonko Jurišić. Međutim, treba kazati kako Božo Ljubić dobrim dijelom jest u pravu kada traži da se prije izjašnjavanja o konkretnim imenima usuglase kriteriji po kojima se neka osoba može kandidirati za najviše državne dužnosti. Jasno je da bi čelnik HDZ-a 1990. do nebesa podigao ljestvicu takvih kriterija koja bi sama eliminirala nepodobne i mrske Čovićeve kandidate ili kandidatkinje
