Trenutno smo u BiH u fazi iščekivanja razgovora, pregovora o novim vladama na tri razine. Ponovno se čuju glasovi koji misle samo na svoje interese. Mnogi postavljaju pitanje: Zacijelo, ima li BiH budućnost?
Ako ima, kakvu budućnost ima? Prošlost nam je bila puna sukoba i ratova. To su bili sukobi i ratovi u kojima nitko nije bio dobitnik. Duboko sam uvjeren da ni jedan običan čovjek, koji je doživio barem jedan rat, ne bi želio doživjeti i drugi.
A mnogi su u BiH doživjeli dva,a po neki i tri rata. To je strašno. Što bi trebalo istinski činiti? Temeljna pitanja, koja se tiču svih, ne smiju se bacati pod tepih, a otvarati samo osobna pitanja koja se tiču pojedinaca ili malih skupina ne dovode do rješenja.
Bosna i Hercegovina može biti zemlja suprotnosti, koje će dovesti do nesporazuma, sukoba, beznađa, siromaštva, bijede..., a može biti i zemlja dijaloga, tolerancije, uvažavanja, koja će postati primjer u Europi i svijetu. Kako može postati primjer?
Hrvati, Srbi i Bošnjaci, a i manjine, trebaju jasno, otvoreno i pošteno artikulirati što su njihovi interesi, ali moraju čuti i razumjeti interese i drugih. Ako žele to učiniti,trebali bi jasno vidjeti što su to stvarno njihovi identiteti. Zatim, izgraditi zajedničke interese i identitet države BiH, koji neće uništiti interese i identitet ni jednog konstitutivnog naroda ni manjina, pa ni jedne osobe.Po odnosu prema najslabijima i najmanjima vidi se lice države.BiH jest prostor multireligizonosti i multikulturalnosti.
Ako to želi ostati, onda ne smije nitko,ni međunarodne ni unutarnje snage,podupirati poricanje onoga što je vlastito bilo narodima i manjinama, ili religijskim i vjerskim zajednicama. Nego na temelju toga iskustva treba izvući nepromjenjive veličine i orijentacijske točke. Što je nepromjenjiva vrijednost?
Nepromjenjiva vrijednost za Hrvate,Srbe i Bošnjake i, za manjine-Židove, Crnogorce, Čehe, Rome..., odnosno i katolike, pravoslavce, muslimane i ateiste, jest nepovredivost dostojanstva ljudskog bića. Papa Benedikt XVI kaže da to dostojanstvo ljudskog bića ima ljudsko lice.To bi konkretno značilo da svoje nepovredivo dostojanstvo ima i Ahmet u Grudama i Prijedoru, Mate u Visokom i Bijeljini, a Miodrag u Tomislavgradu i Travniku.
Ljudsko lice ima i starac koji koji nema dostatnu mirovinu, dijete koje je rođeno bolesno, učenik koji ne može kupiti knjige, studenti koji ne mogu platiti studij i studenski dom, čovjek koji moli posao, izbjeglica i prognanik koji još nakon petnaest i više godina ne živi na svome. Obitelj koja nema primanja već mjesecima. Narod koji nema svoje medije. Nema ljudsko lice narod koji može biti preglasan.
Svi govore o novom ustavu u BiH!Hoće li on imati ljudsko lice?
