Gomile su velike hrpe kamenja najčešće kružnog oblika nastale prije više od dvije tisuće godina. Njihovi graditelji bili su Iliri, prvi poznati narod koji je živio u našim krajevima. Njihova materijalna ostavština su gomile kojih na području općine Ljubuški ima preko tisuću i gradine kojih je pedesetak. Gomile su najjednostavnije rečeno ilirske grobnice. Oni su svoje umrle ili spaljivali ili pokapali u zemlju. Grob u zemlji bio bi dugačak oko metar i ograđen bi bio kamenim pločama a i pokrov groba bi bio od kamene ploče. Na takav grob bi se nanijela velika hrpa kamenja. Neki povjesničari tvrde da se hrpa sa vremenom povećavala jer je bio običaj da prolaznici kraj gomile bace na nju kamen. Mala dužina groba je zbog toga jer su umrlog u grob postavljali u zgrčenom položaju. Veličina gomile ovisila je o tome kakav je pokojnik imao položaj i ugled za života. Ispod velikih gomila pokopani su prvaci rodova ili plemena te njihove obitelji. Ako je rod ili pleme bilo brojno onda je i gomila bila veća . Gomile su se podizale na brežuljcima ili manjim brdima. U Brljici su podignute sve na području okrenute suncu. Na našem području su živjeli uglavnom Iliri iz plemena Delmata a istočno oko Neretve živjelo je pleme Daorsi. Rimljani su u 2.st.pr.Kr. pokorili Delmate razorivši im glavni grad Delminijum na Duvanjskom polju.
U Brljici ima 17 gomila, dopuštam mogućnost da ima i koja više, šesnaest sam osobno obišao a po kazivanju naših suseljana postoji još jedna u Kozinovoj ogradi istočno od Birđića kuće. Zanimljivo je da se sve gomile nalaze ispod crte koja se može povući od Jagići-Pratrovići-Birđić-Vuletići. To nije slučajno,jer su Iliri pokapali umrle na proplancima okrenutim suncu.
Gomile u Brljici su različite veličine, od promjera 4-5 metara do najveće promjera skoro 30 metara. Gdje se gomile točno nalaze? Većina se nalazi ispod Jagića kuća, njih deset i to na području međusobno udaljene stotinjak metara. Tu se posebno ističu dvije velike gomile. Jedna velika nalazi se u ogradi pok.Blage Borasa-Jagića pa je narod i zove Blagina gomila. Njen promjer je oko 15 metara sa debljinom kamenja na sredini preko dva metra. Stotinjak metara od nje prema Bilom brdu nalazi se Velika gomila najveća u Brljici. Ova gomila djeluje impozantno, promjer joj je skoro 30 metara a debljina kamenja na sredini viša je od dva metra. Po mojoj procjeni u njoj ima preko 400 prostornih metara kamena. Je li ispod nje više grobova ili samo jedan može se samo nagađati. Ako je jedan onda je taj pokojnik imao vrlo visok položaj i velik ugled za života.
Ispod Pratrovića kuća, na Gredi prema Docima su dvije manje i dvije veće gomile. Jedna gomila bila je u Kabarića docu a jedna na ulazu u Birđića ogradu iz smjera Pratrovića kuća. To je Markičina gomila. I sedamnaesta je gomila u Kozinovoj ogradi koju nisam uspio obići. Posebno su zanimljive Markičina i gomila u Kabarića docu. Međusobno su bile udaljene ni pedeset metara. Zašto kažem bile, zato što su te gomile gotovo uništene. Markičina gomila je skoro cijela uništena pri gradnj puta kroz Birđića ogradu prema groblju i dalje za Klobuk. Kamen sa gomile je uziman za cestu pa se danas vide samo njeni ostaci visine oko pola metra uglavnom sitnijeg kamenja.
Gomila u Kabarića docu skoro da i ne postoji. Ona se nekada nalazila uz sam rub obradive zemlje u Docu. Prilikom zidanja zida oko vrtla sav kamen sa gomile je upotrebljen za zid. I sada nešto jako zanimljivo u svezi te gomile. Zid su zidali stari Kabarići, Franjo, Blaž, Marijan i možda im otac. To je bilo negdje između dva svjetska rata. Odnijevši kamen sa gomile pojavio se grob dužine oko metra, ograđen kamenim pločama. Franjo Boras-Kabarić je podiga ploču i u grobu se vidio kostur mlađeg čovjeka u zgrčenom položaju. Nakon tog događaja Franjo je naglo teško obolio. Ležao je nekoliko mjeseci, bio je potpuno izgubio kosu i nokte. Vidjevši da mu nema spasa Kabarići se obrate za pomoć tada vrlo poznatom popu iz mjesta Orah. Saznavši što se dogodilo pop im savjetovaše da grob vrate u prijašnje stanje i pokriju pločom. Uradivši kako je pop rekao Franjo je iznenada ozdravio poživivši sve do 1959 godine. Ovaj grob ne tako davno je betoniran i na njega je postavljen betonski križ. Za vrijeme mog posjeta grobu našao sam na njemu dvije posude sa cvijećem i desetak izgorenih kutija od svijeća. Postojalo je vjerovanje a kažu da i sada postoji da molitva i posjet grobu može donijeti duševno i tjelesno zdravlje. Grob se nalazi samo dvadesetak metara od asfaltnog puta i lako je dostupan. Ovu priču su mi ispričali neovisno jedno od drugog Janko Boras i Kaja Boras. Janko kaže da se sjeća kako je kao dijete vidio kostur u grobu.
Većinu Brljičkih gomila teško je obaći jer su područja oko njih zarasla u neprohodnu šikaru od smrike i drače. Ne prijeti im srećom opasnost od uništenja jer su dalje od putnih pravaca. Na svakoj gomili uočljiv je pokušaj otkopavanja ali su svi ti pokušaju bili bezuspješni što zbog debljine sloja kamena što zbog težine kamenih blokova. Iliri kao da su znali da će doći jednom neki narod koji neće baš poštivati umrle pa su zato navalili velike hrpe kamenja na svoje grobove.
