Toliko susreta, sastanaka, razgovora, dogovora….. ali bez ikakvog suglasja i dogovora lidera bosanskohercegovačkih političkih stranaka, upućuje na zaključak da je riječ o krajnje neiskrenim političarima koji ništa dobro nisu u stanju donijeti ovoj zemlji.
Mediji svakodnevno izvješćuju o susretima lidera političkih stranaka, trenutačno aktualne političke šestorke, kao što su donedavno jednako tako izvješćivali i o njihovim prethodnicima, koji bi prema najavama glasnogovornika iz njihovih kabineta u najmanju ruku trebali biti sudbonosni za ovu zemlju.
Nažalost, na kraju ispadne da je samo riječ o još jednom sterilnom sastanku lutajućeg orkestru koji tambura po samo sebi znanim notama.
A tamburaju li, tamburaju. Uz besplatan prijevoz i jako osiguranje, a uz to i iće i piće, mogu kako hoće i kud hoće, od Sarajeva, Banja Luke do Mostara. Uglavnom su to njihova odredišta odakle već dulje vrijeme prosipaju političku maglu. Ustvari, riječ je o čistom dekoru kako bi skrenuli pozornost s gorućih problema građana o kojima „brinu“. Na taj način samo pokušavaju prikriti realnu sliku stvarnog stanja. Dakako, to je samo privid.
Opći nered vlada u BiH. Nitko nikoga ne prizna. Svatko svakoga osporava. Razvrgavaju se stare i uspostavljaju nove koalicije. Razvrgavaju se programske, platformaške, kako ih je donedavno nazivao lider SDP-a Lagumdžija koji ih je i kreirao, a uspostavljaju, po toj logici kakve druge nego, neprogramske. U pitanju je pak čista politička trgovina. Kako se domoći profitabilnih tvrtki, koje nisu ništa drugo nego bankomati političkih stranaka, osnovni je njihov cilj.
Što je do jučer bilo napadano i osporavano danas je branjeno i štićeno i obrnuto. Razvidan primjer je Ramiz Džaferović, prvi čovjek Razvojne banke kojeg su SDP-ovci za SDA-ove vladavine, čiji je kadar bio, napadali i tražili njegovu smjenu, sad ga brane i štite. Budući je ta Banka već dulje razdoblje pod lupom javnosti zbog, kako su navodili danas njezini branjenici, mutnih radnji u dodjeljivanju nenamjenskih kredita zašto su najviše optuživali upravo Džaferovića, on je samo jednim javnim istupom protiv SDA-ovaca stekao simpatije dojučerašnjih najvećih napadača – SDP i na neki način, bar trenutačno, uživa njihovu zaštitu. Još kad se uobziri činjenica da je Petar Jurčić, predsjednik Nadzornog odbora te Banke, koji je, kako doznajemo, na nezakonit način pribavio diplomu o čemu, navodno i tužiteljstvo vodi istragu, nije li onda vrijeme za alarm i uvođenje bar prinudne uprave u toj značajnoj instituciji, a ne njihova zaštita. Jer, kao što SDP štiti Džaferovića, jednako tako i Lijanovići štite Jurčića.
Međutim, u pitanju je rekonstrukcija federalne Vlade, od čega ovisi i uspjeh šestorke. Ljevica vidi rješenje u Desnici. Upravo tako. SDP je igrao na Desnicu Radivojevića, donedavnog SDA-ovog ministra. Budući je taj plan propao kao što će, po svoj prilici, propasti i Radivojevićeva politička karijera, došlo je do pat pozicije u federalnoj Vladi. Iako je, najvjerojatnije, osnovni motiv Dragana Čovića, predsjednika HDZ BiH za pristupanje koaliciji šestorke bio ulazak u federalnu Vladu što mu je Lagumdžija zasigurno i obećao, zamišljeni plan rekonstrukcije je neizgledan. Naravno, sve to može dovesti i do nestabilnosti njihove koalicije što bi samo još više usložilo i onako složeno stanje u FBiH.
Vojska gladna, gladni umirovljenici, gladno na tisuće uposlenika u tvrtkama pod stečajem, a također, gladno i preko pola milijuna evidentiranih na zavodima za zapošljavanje.
A šestorka hoda li hoda. „Brinu“ o narodu izgladnjelom njihovim zaslugama. Njihovim putešestvijama izgleda nema kraja.
Iako su lokalni izbori u BiH završeni prije nepuna dva mjeseca, u Mostaru nema nikakvog pomaka oko političkog dogovora o izmjeni statutarnih odredbi po odluci Ustavnog suda kako bi se pristupilo provedbi izbora. Vijećnici su razriješeni, a gradonačelnik, koji je iz vijećničkog statusa izabran za gradonačelnika, imao je ne-sreću da i dalje obnaša tu dužnost. Dokle i kako, ne zna se.
U BiH je sve tješnje i mračnije, politički sukobi sve češći, život sve teži sa sve manje reda i izvjesnosti. Poznavatelji lika i djela našega nobelovca Ive Andrića, naravno, znaju da sam se poslužio njegovim riječima. Ali uistinu nemam prikladnijih riječi od ovih da prikažem svoje viđenje alarmantnog stanja u BiH.
Dva desetljeća iza nas nije ništa drugo nego vrijeme agonije koje, često se stiče dojam, više vodi razdruživanju, nego udruživanju. Nije li umjesto izgradnje, u ključnim segmentima, ponekad na djelu prisutna i razgradnja? Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske često i javno ističe da rješenje stanja u BiH vidi u razdruživanju. Uostalom, svjedoci smo činjenice da ova zemlja i opstaje zahvaljujući strancima. Što je rješenje? Kako postati optimista kad se ne nazire ni zračak nade za bolje sutra.
Veliki je broj obitelji strahom opsjednut čak jačim od onoga iz ratnih dana. Jer se tada očekivalo da će nedaće proći i jednog dana biti bolje. Međutim, boljitka nema. A kako će ga biti kad se i iz svakog mogućeg rješenje izrodi problem.
Tko je pozicija, a tko opozicija više se i ne zna. Jer pohlepljivošću za vlašću i neprincipijelnim koaliranjima, danas su na vlasti jedna, a sutra druge političke garniture. Iako mijenjaju uloge, u zemlji se ne mijenja stanje. Kako dalje? Odgovor je vrlo jasan: ne zna se.
