Nije bitno ima li posla. Nije više bitno ni to ima li narod što jesti, od čega živjeti. Bitan je TV kanal. Hrvatski, pa taman udbaši i njihova djeca "vršljali" i kolo (kozaračko) igrali... A igrat će. Upamtite to.
I tada će nam biti najteže. Jedni nas možda jesu silovali u ratu, drugi nakon rata, ali naši su nas silovali i u ratu i poslije rata. Naši crveni, crni, plavi, žuti... A kako će nas tek na TV kanalu silovati! Na našem hrvatskom. Ko Frietzl. Nek ti je narode Bog dragi na pomoći.
Zamislite da sada imamo takav TV kanal i da nas isti izvještava o štrajku prosvjetara u ZHŽ-u... Zamislite na što bi to sličilo? Zamislite kako bi taj hrvatski TV kanal protumačio današnju odluku Općinskog suda u Širokom Brijegu. Bili bi naši prosvjetari gori nego Karadžić i Mladić skupa. Garantirano.
To Vam je ko' evanđelje. Upamtite to. Ali. Naš je. Hrvatski. Udbaški. Kažu, UDBA vedrila i oblačila do kraja 80-tih! Ma kakvi. Ni blizu u Zapadnoj Hercegovini nisu bili jaki kao što su danas. Sve ista bagra. Samo dresove zamijenili. Pa pogledajte samo primjer Širokog i Ljubuškog.
Udbaši danas drže i policiju i sudstvo i tužiteljstvo i pravobraniteljstvo... Upravljaju školstvom, zdravstvom..., ovim, onim, sa svim onim što je od nekog vitalnog interesa. Još im se crkva donekle otima. Pitanje je kada će i nju potpuno preuzeti, jer sve polagano preuzimaju pa ni Sveta kuća više nije sigurna. Ma ni Sigurna kuća više nije sigurna.
Ako ne vjerujete raspitajte se malo tko se sve nalazi na čelu takvih institucija, iz kakvih obitelji takvi potječu, tko su im roditelji, tko mentori, kada su u Savez komunista upisani... Jesu li se ikada ispisali iz tog Saveza? Koliko dugo su radili i koliko dugo još misle raditi u toj doušničko-udbaškoj mreži?
Kako su ih sjedali u školske klupe pri upisu u Gimnaziju i druge Srednje škole? Tko je s kim sjedio? Ponavljamo, ovo je krajnje povjerljivo, na iznimno argumentiranoj (sveobuhvatnoj) dokumentaciji našeg portala utemeljeno, a uskoro će i kroz zanimljiv književni opus biti obznanjeno.
Narode, ništa nije slučajno. Sve je dobro isplanirano. Ne, ne želimo vas plašiti pišući nekakve nebuloze. Želimo vas upozoriti pišući istinu. Čuvajte ih se. Čuvajte ih se i kada na svetu misu idete. Pustili su svoje korijenje i tamo gdje mislite da je to nemoguće.
Ima ih čak koji su, predočimo to tako, u jednoj godini napravili po dvije kuće u Širokom Brijegu ili Ljubuškom, kupili u istoj godini po dva stana u Zagrebu, jedan u Rijeci ili Splitu, kuću još negdje na plavom jadranu, možda u Živogošću ili Igranama...
Do 90-tih bili u zna se kojoj stranci - partiji..., a zna se i u kojoj su danas. Ma ima ih zapravo u svim političkim strankama, ali zna se u kojoj ih je najviše, kroz koju se najlakše bilo probiti "preko trnja do zvijezda".
Svi Draganu Čoviću spočitavaju izgradnju kuće u mostarskim Barama - šta, kako, odakle? Ali nije Čović sam. Ima "čovića" koliko hoćete. Svuda su oko nas. Svi ih više-manje znamo. U neke ćemo uprijeti prstom. Neke ćemo prešutjeti iz tko zna kojih razloga. Pa taman da su im roditelji sudjelovali u ubojstvu fratara. Naših širokobrijeških, kočerinskih, ljubuških...
Jesu li se naši stvarni, istinski branitelji borili za sve to? Jesu li ginuli za nešto takvo? Jesu li i sanjati mogli što ćemo imati ako Hrvatska bude slobodna i ako Hrvati u BiH budu slobodni? Jesu li i zamisliti mogli kako će banda jugoslavenska prodati Herceg-Bosnu, Hercegovačku banku, Erotel...
Ne. Samom sebi kažem nemoj više nabrajati. Toliko toga ima. Ne može sve to biti slučajno. Sve je to produkt jedne iste škole, u režiji iste ekipe. Njihov igrokaz. Jesmo li zaslužili da budemo takve igračke? Da nas šutaju kako stignu i gdje stignu?
Možda je dijelom i do nas. Ako budemo dopuštali naravno da će šutati. Ako im se suprotstavimo neće im biti svejedno. Kroz primjer ovdašnjih prosvjetara jasno je da im se može suprotstaviti. Svi ih više-manje znamo koji su i kakvi su, gdje su stacionirani.
Narode digni se, izađi na ulice i počisti smeće. Da. Problem je kod nas što imamo više smeća nego naroda! Prvo na provjeru sve njih koji su bili u Savezu komunista. Zatim noga u guzicu, jer nekad je i noga u guzicu korak naprijed. U ovom slučaju korak naprijed za obični narod. Šta takva bagra i 17-18 godina nakon rata ima raditi i tražiti u Sudstvu, Tužiteljstvu, Pravobraniteljstvu, policiji?
Svatko očistiti smeće unutar svojih redova i tek tako ćemo zakoračiti u ljepšu i svjetliju budućnost. Tko kaže da nije moguće vara se i laže. Moguće je. Evo, na ovom portalu, što stalno, što povremeno, piše i surađuje 30-35 ljudi. I nitko nije ni sada niti je bilo kada ranije bio u Savezu komunista. I neće ga takvi ni biti na ovom portalu.
Znam da ih ovo boli i pogađa, jer znam da nas čitaju. Čitaju i upijaju. I u ljekarnu odmah po novu dozu tableta za smirenje hitaju. Ali zato i uživam, kao i ostatak naše ekipe, pišući ovakve tekstove. Možda će nas sutra i zbog ovog teksta tužiti. Ma neka će. I u tome uživamo. A s posebnim guštom uskoro počinjemo objavljivati kakve sve tužbe dižu, na temelju čega, zbog čega i kome se žale. Kako su samo jadni. Jazavci komunistički. Omladinci i omladinke širokobriješki, grudski, ljubuški...
Stoga ovaj i sve ovakve i slične tekstove posvećujemo Bruni Bušiću, Miri Barešiću, Blagi Zadri i ostalim istinskim hrvatskim rodoljubima i domoljubima, a jazavce će ionako, kad krepaju, izjesti crne vrane.
