Iako je sve manje utemeljene nade u masovnu selidbu kadrova stožernih stranaka u federalnu Vladu, radoznali i zainteresirani nagađaju i provjeravaju kako bi dvije "sestrinske" stranke pravedno raspodijelile ključne poluge u izvršnoj vlasti i financijsko-socijalnim resorima.
Nedavni istup predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića apsolutno je ogolio njegove stvarne namjere u toj nemilosrdnoj kadrovskoj kombinatorici i, ako su trezveni proučili poruke, odagnao mnoge zablude potencijalnih ministara, savjetnika, pomoćnika ili direktora iz partnerskoga HDZ-a 1990. Naime, na pitanje novinara na koji način bi dva HDZ-a podijelila ustavom zajamčenih pet ministarstava u Vladi FBiH, pod pretpostavkom da se jednoga dana vrate u vlast, lukavi Čović je vješto i indikativno izbjegao izravni odgovor i temu, poput Radobolje, skrenuo na načelni, već uhodani dogovor s bošnjačkim strankama oko raspodjele resora u izvršnoj vlasti, direkcijama i javnim poduzećima. Niti jednom jedinom riječju predsjednik HDZ-a BiH nije dao ni naslutiti kako će "devedesetka" biti ravnopravno i "bratski" tretirana u toj eventualnoj podjeli kolača uz usputnu opasku kako će se sa svima ostalima razgovarati kada za to dođe vrijeme.
Mrvice za HDZ 1990.
Ne treba biti posebno lucidan i gatati, a Dnevni list doznaje iz pouzdanih izvora, kada bi se nekim čudnim obratom i dogodila rekonstrukcija Vlade FBiH, "kajmak" bi pokupili kadrovi jačega HDZ-a BiH, a oni iz "brojki" bi iza njih hvatali "otpad" i mrvice. Od pet ministarstava, Dragan Čović bi se smilovao dati Boži Ljubiću eventualno jedno ministarstvo, i to bez značajnijega financijskoga krvotoka. Dakle, ne financije, niti govora o poljoprivredi, prometu i vezama, možda bi mogli dobiti Ministarstvo za rad i socijalnu politiku pa i Ministarstvo pravosuđa. O poziciji predsjednika FBiH je suludo trošiti riječi. U nekim boljim vremenima na Ljubićevu stranku su se automatizmom "knjižila" barem dva ministarstva, ali i poneko, naizgled neatraktivno, ali svakako unosno mjesto u drugim institucijama ili direkcijama. Danas je to dramatično nepovoljnija situacija u kojoj HDZ 1990. u bilo kakve pregovore ulazi sasječenih krila bez jakih "karata" i izbornih aduta.
Božo Ljubić i njegovi najbliži suradnici su "devedesetku" sveli na prosjački štap i ne čudi što se u partnerstvu s daleko moćnijim HDZ-om BiH konstantno i već kronično izlažu poniženjima i na koljenima mole za preživljavanje. Taj se "urnek" odavno konzumira i doslovce primjenjuje za sve varijante. Na državnoj razini "devedesetka" ima jednoga ministra, a HDZ BiH dva, ali i ekskluzivitet u popuni vrlo važnih i vitalnih pozicija u državnim institucijama, agencijama i direkcijama. Sve je preslikano i na županijske pa i općinske razine. Dragan Čović ne samo da postavlja svoje kadrove, već smjenjuje Ljubićeve kad mu se prohtije, kao u Zavodu za javno zdravstvo u Mostaru, bez otpora i posljedica. U nekim općinskim sredinama je radije ustoličio bošnjačke kadrove nego one iz "sestrinske" stranke. To su vjerojatno traumatični ožiljci za "devedesetku", ali ruku na srce, ista bi matrica gaženja i kadrovske marginalizacije bila i da je odnos moći između dvaju HDZ-ova obrnut.
Pogrešna taktika
Daleko je bolnije za sve članove HDZ-a 1990. što ta stranka nema strategiju i viziju svoga političkoga oporavka ili uskrsnuća. Nitko nema snage i "petlje" presjeći i zaustaviti sramnu agoniju jedne, u to doba, prilično avangardne i obećavajuće opcije od koje se očekivalo nacionalno pluralističko buđenje i alternativni progres. Umjesto toga, velikom i neoprostivo pogrešnom taktikom, kapitulantskom i interesnom politikom samo su dodatno ojačali "jednostranačku" i skučenu hrvatsku političku scenu pa sada plaćaju grijehe i cijenu svoje nepromišljenosti i sebičnosti. Kakvi su, i koliko nemoćni, dosta bi im bilo i jedno ministarstvo u Alipašinoj ulici. Naravno, kada bi se dogodio progon "izdajnika" iz Vlade FBiH, što je do sljedećih izbora fatamorgana. Pa, nitko drugi već ponajviše iz dvaju HDZ-ova sredinu veljače sa strahom i prizemljenjem prizivaju kao kraj paranoičnoga nadanja u povratak u vlast. Koje li simbolike, jer upravo su "nekako s proljeća" prije skoro dvije godine bahato šutnuli ponudu u OHR-u.
