Ovih dana, osim mlijeka i pripadajućeg mu otrovnog aflatoksina, na stupcima novina i portala možete naići na pravu poplavu članaka o prevarenim kupcima preko interneta. Obje teme polako dobivaju razmjere epidemije. Nakon ludih krava krajem devedesetih, sada imamo i ludo mlijeko, a u skladu s njim, kako se klupko odmotava, imamo opet jasan pogled u ludu svakodnevnicu, u kojoj se ne zna tko sve pije, ali znamo (kao i uvijek) tko će sve platiti. Male ribe i mali zeko, koji pije mlijeko. Veliki vuci već će se nekako snaći.
S druge strane, u kakvim vremenima živimo govore nam slučajevi prevarenih kupaca, koji su putem internetskih oglasnika, a privučeni izuzetno povoljnim i slatkorječivim ponudama, mimo ovlaštenih prodavaonica i mimo regularne cijene, za sebe htjeli priskrbiti željeni komad tehnologije. Po pristupačnoj cijeni, takozvanoj "k'o za tebe" varijanti, posegnuli su od nepoznatog lica naručiti gadget zvani čežnja. No, naletjeli su, što 'no narod kaže – na runjav nos! Pa tako imamo naslove: "Brođanka naručila hard disk, a dobila kabele i prazan CD!", "Umjesto iPoda dobili paket kave!", "Naručio novi iPhone, pa dobio komad drveta" i tako unedogled. Javljaju se sa svih strana prevareni kupci, kojima nije jasno kako se netko uopće drznuo prevariti ih, kad su oni tako pošteno postupili, s najboljom namjerom. Eh, da. Divna su ovo vremena, prosto da se bez straha osloniš na ljudsko poštenje. Dobro se dobrim vraća, la kukarača!
Namjera kupaca je, hajd' da se ne lažemo, prije svega bila što jeftinije doći do željene robe, pa kako god. Mimo regularne cijene, mimo ovlaštenih trgovaca, mimo garantnog roka, mimo svijeta. A to uključuje i određeni rizik. A rizik često sa sobom nosi i izvlačenje debljeg kraja. Klasika.
E sad, prevarenih je bilo, ima ih i bit će ih još. Pogotovo u zemljama, kao što su ove naše, u tranziciji, gdje su u tranzitu i prevaranti različitih fela. Svakakvog kukolja željnog brze zarade na naivnima - od čitača tarota i proricatelja sudbine, preko izumitelja čudesnih preparata za dizanje one stvari ili ljekovitih sastojaka za ozdravljenje od svega i svačega, priređivača prevarantskih TV kvizova s glupim zadacima i skupim impulsima, pa sve do sitnih prevaranata koji u vlastitoj režiji preko tuđih leđa žele zaraditi svoju koru kruha.
Čitam komentare na vijesti o prijevarama, stječe se dojam kako postoje neki koji nikada u životu nisu prevareni, pa se naslađuju tuđoj "gluposti, naivnosti, lakovjernosti". Eh, bilo bi super da je tako. I bilo bi super da nas danas varaju samo na internetu. Varaju nas gdje stignu. Varaju i one koji misle da ih nitko nikada nije varao.
Služi li vas memorija? Što ste htjeli, recimo, te davne 1990.? Htjeli ste još bolji život, htjeli ste kapitalizam, standard, mogućnost napredovanja u sređenom društvu mogućnosti, htjeli ste jednakost za sve, htjeli ste, vjerujem, život bez neizvjesnosti, bez stalne krize i krpanja kraja s krajem, htjeli ste plaću kao što ima vaša rodbina koja živi na Zapadu, htjeli ste bolji auto, htjeli ste svašta..a to se i nudilo! O, sjetite se samo obećanja slatkorječivih, neki su spominjali da ćemo biti Švicarska, neki su rado koristili izraz "da ćemo jesti zlatnim kašikama". A što ste zaista dobili? Dobili ste "Šuti, dobro je, važno da je glava na ramenima".
Što ste htjeli 1996.? A 2006.? Sređenije društvo, sigurniji posao, socijalno i zdravstveno, neki izlaz iz blata nakon rata, mogućnost zaposlenja, jednakost za sve, za vas i za vašu djecu, da možete planirati, sami sebe u oči pogledati i reći – da, imam budućnost! Sve su vam nudili, sve su vam obećavali, baš kao u oglasima na internetu, ponuđeno je bilo divno opisano, a cijena povoljna – samo zaokruži i ubaci! Što ste dobili? "Šuti, dobro je, može i gore".
Što ste htjeli prošli put? Isto. Želite sređenije društvo, neku naznaku da će biti posla za sve, da će biti i socijalnog i zdravstvenog i jednakosti i jedankopravnosti, da će konačno biti lijepo živjeti ovdje gdje živimo, da će djeca koja ostaju iza vas imati spremnu stazu po kojoj će sigurno hoditi. Što ste dobili? Idete baciti smeće, sretnete susjeda kako kopa po kontejneru, na ulici sretnete prijatelja koji je ostao bez posla, rodbina vas poprijeko gleda jer imate posao, a oni što uhvate "na crno", dobro uhvate. Vidite očajnike koji s markom žele deset tisuća maraka, ali neće prokleti Chelsea, pa neće, a i kurva Fiorentina baš taj dan izda!
Vidite pravi život. Nema iluzije. A što vam prodaju čitavo vrijeme? Iluziju. Obećanja! Pusta obećanja. Većina vas, dragi moji, umjesto iPhonea dobije komad drveta, umjesto bubrega dobije muda. Samo ne znam zašto ne priznajete? Smijete se drugima, a sebe ne vidite! Trn u tuđem oku vidite, a balvan u svom dupetu ne! Tražili ste samo svoj komad budućnosti, čitavo ovo vrijeme želite isto, a dobivate drvo umjesto iPoda. U kreditima ste, ne znate hoće li radno mjesto na kojem ste postojati sutra, slušate uvijek iste, sve vam mrže, priče starijih koji su u radnom vijeku zaradili i stan i mirovinu, a vi ne znate hoćete li ikada upisati i prvu godinu radnog staža. Imate fakultet koji, očito, nikome ne treba, jer sve što od njega imate je onaj zapis na Birou. Još i snage imate sve manje?
Ništa čudno. Prijevara nije samo na internetu. Kao što su neki dobili imitaciju iPhonea u obliku običnog komada drveta, tako i vi dobivate svoju porciju imitacije života. Svakodnevno. Kada ste sanjali solidno njemačko auto prije dva desetljeća sigurno niste mislili na veterana sa par stotina tisuća kilometara na satu? Ili vam je baš to bio cilj? Sumnjam, ali, eto, osjećajte se ponosno ako ste baš navalili. Kada ste završavali fakultet niste vjerovali da će vam konkurencija biti oni koji su završili neki ad hoc faks, koji se zgotovi za par godina i par tisuća novčanica. Kada ste pristali na novu sistematizaciju poduzeća i dali svoje dionice onom, niste baš vjerovali da će od neuglednog NKV radnika postati direktor i rasturiti poduzeće? Kada ste tražili uređeno društvo, sigurno niste mislili na ovo u kojem živimo? Kad ste sanjali novac, mislili ste na rad koji donosi zaradu. Niste sanjali novac s grbače drugih. Ako ipak jeste, onda mi oprostite, vas nitko nije prevario. Vi ste oni koji varate. I dobro vam je. Briga vas, isto kao i prodavača iPoda sa popularne internet stranice.
Reći ćete, vi kojima je malo steglo u grlu nakon svega što sam napisao - ma hajde, bar nismo ništa platili, samo smo zaokruživali. Pis of kejk. E, pa da vas razočaram. Platili ste. I preplatili. A povrata novca nema. Nažalost, ne samo novca. Novac je najmanji problem. Pitanje svih pitanja je – tko će vam vratiti vaše godine?
Pitajte onoga koji nudi iPod. Možda ima neko rješenje.
Samo da ne bude opet neko drvo.
