Objavljivanje popisa s imenima i prezimenima 59 osumnjičenika za ratne zločine podiglo je pravu buru u Ljubuškom. Pokušavajući doći do izjava Ljubušaka koji su se našli na popisu kao osumnjičeni, Dnevni List je doznao kako je Vranješ zvani Cikoja sada pokojni.
Miro Hrstić zvani Ledeni im se nije javljao na telefon, a u poduzeću u kojem je zaposlen rekli su da je na odmoru. Pokušaji da se stupi u kontakt sa Srećkom Hercegom također nisu urodili plodom. Jedini kojega je Dnevni List upio konkatirati je bio je Ivan Medić Atula iz Donjih Radišića. Prema njegovim riječima, objavljivanje njegova imena i dovođenje u vezu s ratnim zločinima ga je šokiralo.
“Otkad sam čuo da je moje ime na popisu ratnih zločinaca, ne mogu doći k sebi. To nema veze s istinom i jedva čekam da me se pozove na saslušanje, jer se nadam kako će tada sve izaći na vidjelo. Nikada nisam nikoga prstom taknuo, prema pritvorenicima sam se uvijek odnosio maksimalno korektno, a velikom broju pritvorenih Bošnjaka u Ljubuškom tijekom 1993. osobno sam pomogao srediti papire za odlazak u treće zemlje”, kaže Medić. Također je dodao da je tijekom rata bio samo mitraljezac u postrojbi HOS-a na području čapljinske općine.
“Uopće nisam dolazio u kontakt s logorašima u Dretelju i nemam pojma tko hoće oprati svoje grijehe optužujući mene. O postojanju logora u Dretelju doznao sam iz novina. Prošao sam cijeli rat, nakon pada Vukovara sam došao u Ljubuški i priključio se HOS-u. Što se događalo u ratnim akcijama i djelovanjima, u to neću ulaziti, ali garantiram svojom čašću da nikada nikoga nisam zlostavljao”, izričito govori Medić. On napominje da i danas ima svjedoka Bošnjaka kojima je on pomogao i spasio ih tijekom rata. A tko su bili zlostavljači, zadnju riječ će ipak dati istraga državnog Tužiteljstva.
