Samo što je 15 mjeseci nakon općih izbora, održanih u listopadu 2010., formirano Vijeće ministara, lideri stranaka koalicije Milorad Dodik (SNSD), Zlatko Lagumdžija (SDP), Sulejeman Tihić (SDA), Božo Ljubić (HDZ 1990.), Dragan Čović (HDZ) i Mladen Bosić (SDS) priopćili su da će 2012. biti europska godina za BiH. Godina je, međutim, izgubljena – prošla je u njihovim svađama, izbacivanjem SDA iz Vijeća ministara i parlamentarne većine i dijeljenju obećanja. Onda je uspostavom nove koalicije u koju je, umjesto SDA, ušao SBB, najavljeno da će 2013. biti "europska godina BiH". Gotovo polovica ove godine je prošla, a BiH nikada nije bila udaljenija od EU-a.
Ni dogovora ni rješenja
Nebojša Radmanović, predsjedatelj Predsjedništva BiH, upravo je poručio da se "ključne stvari moraju dogoditi u idućih mjesec dana, odnosno prije početka godišnjih odmora jer ćemo nakon njih biti u jednogodišnjoj predizbornoj kampanji". Kako stvari stoje, i to će ostati samo jedan od najavljenih rokova kakvih je bilo na desetke. Primjerice, najavljivano je da će BiH u svibnju prošle godine ispuniti svoje obveze i da će NATO savez aktivirati MAP plan za našu zemlju, da će u lipnju 2012. BiH predati aplikaciju za kandidatski status u EU-u...
Ništa od toga nije bilo, osim nekoliko sastanaka lidera "šestorke" i jednog u ožujku ove godine u Bruxellesu, i poruka da su sve dogovorili. U međuvremenu eskalirala je politička i kriza izvršne vlasti u Federaciji BiH, a rješenja za nju nema ni na vidiku.
Unutar koalicije došlo je posljednjih dana do novih trzavica i sukoba, posebno između Dodika i Lagumdžije, koji se pokušavaju zataškati i skriti isključivo zbog osobnih interesa šefova stranaka "šestorke". O promjeni Ustava BiH u svjetlu presude "Sejdić - Finci", kao ključnom uvjetu za stupanje na snagu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, više se i ne govori.
Kako doznajemo, unutar "šestorke" sve je izraženija podjela po sustavu "2+2+2", onom po kojem je i koalicija formirana – na srpski (SNSD i SDS), hrvatski (HDZ i HDZ 1990.) i bošnjački blok (SDP i SDA). To samo dokazuje da se radi o matematički dogovorenoj koaliciji iz prosinca 2011. Krajem prošle godine, u nju je umjesto SDA ušao SBB, a Milorad Dodik i Dragan Čović su odmah priopćili da su SDP i SBB njihovi bošnjački partneri. SDP, koji je redovito naglašavao da nije nacionalna stranka, na tu i takvu kvalifikaciju nikada nije reagirao što znači da je pristao biti tretiran kao bošnjačka stranka.
Izgubljena godina
Da "šestorka" nije programska koalicija, svjedoči i to što se ni o čemu ne može dogovoriti i u njoj svaki od blokova vuče na svoju stranu. Lagumdžija i Radončić su prije godinu skovali plan da munjevito stave pod svoju kontrolu kompletnu Federaciju, zaobilazeći pri tome ustavne i zakonske odredbe. Njihov "blitzkrieg" nije prošao i između njih dvojice sve su dublje pukotine, a ta "ljubavna priča" mogla bi završiti bježanjem jednog od drugog i povratkom na stare netrpeljivosti. Obojica svaki za sebe sada važu kada će kucnuti tren za međusobne prozivke. Dojam da su zajedno, grebanje je po površini pa tako treba gledati i njihov prošlotjedni zajednički prijedlog odluke o raspolaganju perspektivnom nepokretnom vojnom imovinom koji su uputili Zastupničkom domu Parlamenta BiH. Žestoko im je uzvratio Radmanović: "Prijedlog odluke SDP-a i SBB-a predstavlja rušenje 'šestorke'. Prije godinu dana lideri su potpisali sporazum i pitanje vojne imovine se može riješiti ili na bazi zakona ili sporazuma lidera, a nikako odlukom."
SNSD i SDS i njihovi lideri Milorad Dodik i Mladen Bosić, bez obzira na svađe i međusobna optuživanja u Republici Srpskoj, na državnoj razini imaju iste stavove i istu adresu. Oni ultimativno traže da se pitanje vojne i državne imovine riješi u paketu ili nikako. Dogovora nema, a bez uknjiženja 63 lokacije nepokretne perspektivne vojne imovine na državu, neće se odobriti aktiviranje MAP plana što je prva stepenica na putu za članstvo u NATO savezu.
Šefovi dvaju HDZ-ova Dragan Čović i Božo Ljubić su isključivi u zahtjevu da se provođenjem presude "Sejdić - Finci", odnosno promjenama Ustava, jamči da će dobiti jedno mjesto u Predsjedništvu BiH. Dodik ih u tome podržava, ali samo onoliko koliko njemu odgovara.
Sve što se događa SDA i njezin predsjednik Sulejman Tihić promatraju sa strane, zadovoljno trljaju ruke i spremaju se za predstojeće opće izbore, ne ustručavajući se doliti benzin na vatru koja plamti u "šestorki". Gotovo je nemoguće pobjeći zaključku da SDA sada itekako odgovara što je izbačen iz parlamentarne većine i Vijeća ministara – vjeruje da će mu taj alibi osigurati bijeg od vlastite odgovornosti za stanje u zemlji.
Sve u svemu, do početka jednogodišnje predizborne kampanje ostala su još četiri mjeseca, a kada se odbije vrijeme za godišnje odmore, ni toliko. Zato se i ova godina već može proglasiti izgubljenom.
