Problemi u Federaciji Bosne i Hercegovine kao i samim županijama, posebice onim mješovitima, velikim dijelom dolaze zbog separatne politike iz Republike Srpske, koja podupire i sustavno radi na sukobljavanju hrvatske i bošnjačke politike u BiH.
Raspadom Federacije BiH najviše bi profitirala upravo Republika Srpska, jer bi postala samostalna republika. Takva politika je naslijedila genocidnu velikosrpsku politiku iz devedesetih godina, koja nije gledala na ostale narode i njihove interese te izazvala sukobe i rat.
Stranka pravde i povjerenja (SPP) u takvoj politici vidi veliku štetu za hrvatski narod u BiH i sve narode i građane. Hrvatski narod i njegovi političari morali bi voditi konzistentniju i dugoročniju politiku u kojoj će gledati položaj hrvatskog naroda u zadnjih sto godina i idućih barem pedeset godina. Činjenice su da je u zadnjih stotinu godina Hrvata iz BiH najviše stradalo od te politike, koja ih je protjerala iz istočne Hercegovine u Drugom svjetskom ratu, a u Domovinskom ratu i Banjalučke regije i Posavine.
Političari iz RS-a koji zagovaraju separaciju iz BiH, prije svega kroz lik i djelo predsjednika SNSD-a i RS-a Milorada Dodika, zaobilaze svom narodu i cijeloj javnosti kazati moguće daljnje reperkusije takvog scenarija. Najprije, RS ne bi ostala u sadašnjim teritorijalnim granicama i bitno bi se smanjila, prije svega u području prisvojenih teritorija kao što su Glamoč, Grahovo i Drvar te Posavine. Istočna Hercegovina bi bila ponovno odsječena i ne bi praktično mogla gravitirati Banja Luci, jer je prirodno da gravitira Mostaru kao centru Hercegovine. Što se tiče odnosa sa Bošnjacima, tu bi došlo do radikalnih promjena i to ne samo uz rijeku Drinu nego i drugim rubnim dijelovima RS-a. U konačnici to nije niti realno, jer je Badinterova komisija postavila granice republika bivše SFRJ, a cijepanjem BiH ne bi vrijedi niti Daytonski mirovni sporazum u kojeg se toliko kunu političari iz RS-a.
SPP drži opasnim najavu nekih političkih dužnosnika da se ukine Federacije BiH ili županije. Federacija BiH i županije trebaju reforme i reorganizaciju a nikako ukidanje. Nužno je potrebno otvoriti dublji dijalog između Bošnjaka i Hrvata te postići dogovor o radu i opstanku Hrvata kao najmalobrojnijeg naroda u BiH. Ne treba nasjedati na Dodikovu politiku sličnu nekadašnjih Karađorđevića i Nemanjića. Takva politika je u samo zadnjih sedamdeset godina uništila dvije katoličke biskupije u BiH. Nažalost, uskogrudna politika vodstva HDZ BiH trenutačno ide upravo na ruku takvoj politici dodvoravanja Banja Luci i sukobljavanja sa političkim Sarajevom.
Hrvati u BiH moraju žurno postići nacionalni konsenzus svih zainteresiranih hrvatskih i građanskih stranka, kroz Hrvatski narodni sabor (HNS) definirati vitalni nacionalni interes kako bi se takav projekt zaustavio i onemogućilo novo zatiranje sa stoljetnih ognjišta.
