Izdvojeno: Zašto upotrebljavamo tuđicu "đe"...?

Žalosna je činjenica da su glede jezika upravo Hrvati u zapadnoj Hercegovini izrazito skloni prihvaćanju tuđega i sebi stranoga, a odricanju od svoga izvornog jezika, što najbolje pokazuje upravo ime grada "Široki Brijeg", di se predstavio Ričnik.

Zar se to mjesto u tamošnjem narodu tako zvalo i govorilo i danas govori???

Uslijed takve pogubne sklonosti prihvaćanja u tom kraju nesvojstvenog govora u zapadnoj je Hercegovini izvorna ikavica skoro pa izumrla, pa se u nekad čisto ikavskim područjima (po Brotnju, Čitluku, Međugorju, pa i Ljubuškom i dr.) naveliko govori npr. "đe" umjesto izvornog di, a riječi im završavaju na o, tipa: došo, pošo, čito, i dr., umjesto na a, tipa: doša, poša, čita i dr.

Sve više se neugodno iznenadim kad dođem u mjesta po zapadnoj Hercegovini i čujem kako govore mladi ljudi. To je prestrašno i prežalosno. A da stavr bude još gora isti ti su uvjereni kako su pravi Hercegovci koji čuvaju i vole svoje. A jezik ih najbolje demantira. Totalni gubitak identiteta i osjećaja za podneblje u kojem žive.