Čovjek je bio i ostao glavni faktor u izgradnji i očuvanju društvenih vrijednosti, te bi, stoga, odnosi među ljudima trebali biti korektni da ih potiču na daljnje društveno-korisne aktivnosti.
Umjesto toga, nažalost, čovjek čovjeka najčešće limitira, kako bi ga podvrgnuo svojim, a ne društvenim interesima.
Tako je to od pamtivijeka i ne stoji bez razloga stara izreka 'Čovjek je čovjeku vuk - Homo homini lupus est.'
Da, uistinu ima mjesta ovoj drevnoj izreci. Svi smo je, vjerojatno, osjetili na svojoj koži. I ne bez razloga, možda nekada, i konstatirali kako je za razliku od toga što čovjek prema čovjeku može biti, vuk prema čovjeku može čak nekada biti janje.
Ljudi grade, izgrađuju, a itekako često i razgrađuju. Naravno, svojim svjesnim, a često i nesvjesnim postupcima. Ljudi ljudima nanose nepravdu. Dok jedni nanose nepravdu, drugi se bore za pravdu. Iako kažu da je pravda spora ali dostižna, iskustvo me naučilo da je 'pravda' ponekad na strani jačega.
Što je drugo svaki rat nego nepravda - razgradnja, ubijanje, progon, ovladavanje drugim, nasilno zauzimanje tuđih teritorija, promjena državnih granica i što sve ne. I što slijedi nakon toga? Sjedanje za stol i dogovor o nadilaženju problema. Obnova porušenog i izgradnja novog. A što je s izgubljenim ljudskim životima, najvećoj društvenoj vrijednosti i počinjenim zločinima što su ljudi jedni drugima učinili? Ništa. Uspostavljaju se sudovi koji procesuiraju počinitelje zlodjela. U ime koga se to događa? Naravno, u ime vlasti. Ne kaže bez razloga Meša Selimović kako će vlast naći načina da pusti zlu krv narodu kako bi nagomilano nezadovoljstvo odvratila od sebe. "Čim jedna vlada osjeti potrebu da svojim građanima obeća putem plakata mir i blagostanje, treba biti na oprezu i očekivati obrnuto od toga", kaže Ivo Andrić. A nismo li u posljednjih dvadesetak godina bili svjedocima zle krvi i nagledali se plakata sa svakojakim obećanjima, dok je rezultat toga kaotično stanje u kojem već dulje vrijeme obitavamo. Nažalost, sve to je s dosta zakašnjenja demaskirano i zasigurno su sličnim metodama obmanjivane prethodne generacije, a dakako, čekaju iste metode i buduće naraštaje. Takva je vlast.
Dok nam stranci kroje državni ustroj po kriterijima nepoznatim u svijetu, naši se dužnosnici bore za ovladavanje jednih nad drugim. Između njih traje politički rat kako bi ojačali pozicije za predstojeće opće izbore i ostali u vladajućem orbitu. U FBiH već odavno kuha na relaciji SDP Zlatka Lagumdžije i SDA Sulejmana Tihića, da bi ovih dana zakuhalo i na relaciji SDP sa SBB-om Fahrudina Radončića. Valovi nezadovoljstva su se odnedavno, donekle, smirili na relaciji SDA – SBB ali je stanje na toj relaciji počeo potpirivati Mirsad Kebo. Budući je, tražeći slamku političkog spasa nakon razlaza sa SDA-om ostao bez ičije potpore, i Kebo ponekad pobjegne od sebe pretvarajući se u političkog spavača. Jake političke iskre, također, skaču i između SDP-a i DF-a Željka Komšića što može biti od iznimne koristi Radončiću da združenim snagama, u koaliciji s Komšićem oslabe Lagumdžiju.
Zakuhalo je i između HDZ-a BiH Dragana Čovića i HDZ 1990 Martina Raguža s glavnim akterom Božom Ljubićem, koji se ne miri s gubitkom političke pozicije. Naime, Ljubić je, dojučerašnji predsjednik Devedesetke čiji je sada samo član, počeo igrati u timu HDZ BiH Dragana Čovića. Zašto? Da bi obezvrijedio Raguža i Devedesetku čiji je tvorac, kako bi ostao na političkoj sceni. Kako bi opravdao svoje prljave političke igre Ljubić priziva indijsku pticu Bharunda koja po mitologiji ima dvije glave i jedno tijelo. Eto tako Ljubić gleda budućnost dvaju HDZ-ova, dakle, kao pticu Bharunda iako on, nakon odlaska s čelne pozicije Devedesetke, svojim potezima sve više sliči ptici grlici.
Živko Budimir je u sukobu sa svima. U najžešćem je sukobu sa HSP-om BiH, svojom dojučerašnjom partijom, koja ga je uvela u političku orbitu. Uz to Budimir je, najčešće, u nesuglasju i sa svojim dopredsjednicima Svetozarom Pudarićem i Mirsadom Kebom, a u nejžešćem je sukobu s federalnim premijerom Nerminom Nikšićem i pojedinim ministrima u Vladi FBiH.
Političke je scena usijana i u Republici Srpskoj. Naime, tamošnji je predsjednik tog entiteta i SNSD u žestokom sukobu s liderima političkih partija Mladena Bosića, Mladena Ivanića i Dragana Čavića koji najavljuju koalicijski nastup na predstojećim općim izborima kako bi mu oduzeli politički monopol.
Međusobni sukobi političkih lidera u BiH su izraženi do te mjere da se politička scena sve više pretvara u političko ratište. Iako je do predstojećih općih izbora ostalo skoro deset mjeseci, izgleda da je prljava predizborna kampanja već počela. I umjesto da nude realne i perspektivne projekte za izvlačenje zemlje iz krize, u opticaju su međusobne insinuacije. Većina ih zbog društvenih promašaja i grijeha djeluje kao potrošeni dužnosnici, koji se itekako snalaze u općoj društvenoj anarhiji, u kojoj je na djelu institucionalni kriminal. Nažalost, nitko od aktualnih političkih lidera za svoga mandata ni jedan segment društvenog života nije ostavio bar malo boljim nego što su ga zatekli, a i dalje bi vladali. Činjenice pokazuju da put kojim politički lideri već dulje vrijeme vode narod nije put spasa nego put žrtve.
Dokle? Zar je cilj biti svrha sebi? Zašto smo takvi ljudi?
