Imali smo dražesnu kolegicu. Bila je vrlo lijepa, ali ne baš blagoslovljena duhovnim sposobnostima - izvještava Leo Slezak.
- Znaš li da je umro Edison, Luisa? - pitali su je.
- Kakav Edison? Životinja iz kavane Beč?
- Ma ne, dijete, izumitelj Edison?
- Kakav izumitelj?
- Zar nisi još nikada ništa čula o izumitelju Edisonu?
- Ne, a što je on to izumio?
- Dakle, pazi. Prije nego je otkrivena električna struja, svijetlili smo petrolejkama. Kad je otkrivena struja, Edison je pronašao žarulju, koja nam daje električno osvijetljenje.
- I taj je umro?
- Da.
- No, onda ćemo opet svijetliti petrolejkama.
Ova istinita humoreska itekako podsjeća na kratki intervju kojega je dužnosnica HDZ-1990, gospođa Slavica Josipović dala u večernjem listu pod naslovom: "Raguž se nije izdigao iznad osobnih interesa", od 15.04.2014. g. Kronologija javnog djelovanja gospodina Martina Raguža od trenutka kada je izabran za predsjednika HDZ 1990, pa do danas je, onima koji prate unutar politička zbivanja, manje više je jasna, jer je bila konzistentna, tako da je rezultirala onim učinkom koji se od gospodina Raguža u biti i očekivao. Taj učinak najviše se očekivao u stranačkim tijelima HDZ-1990, od općinskih pa do nivoa središnjice. Zahvaljujući činjenici da pored našeg "sindroma kratkog pamćenja"imamo i onaj dugog pamćenja. Shodno tome pamtimo i gorljivu podršku , svih stranačkih tijela, pa i gospođe Josipović Raguževoj, (najavljenoj) politici koju je on suštinski obrazložio u svom inaugurativnom govoru.
Martin Raguž je na posljednoj sjednici Hrvatskog narodnog sabora ne samo žrtvovao sebe i svoj osobni interes nego je uradio upravo suprotno od onog što gospođa Josipović tvrdi u pomenutom intervju:potpuno se podredio odlukama stranačkih tijela, ponajprije središnjice a i izgleda, sada nekadašnjoj želji gospođe Slavice.
Njegov nastup na posljednoj sjednici HNS-a u većem dijelu Hrvatskog naroda naišao je na oduševljenje jer je percepciran kao političko-evolucioni potez koji nagovještava sasvim novu etapu unutar nacio- Hrvatskog korpusa.
Ipak politika ima svoju vlastitu logiku i tijek te se često razvija i nastavlja, neovisno od htijenja svojih tvoraca ali time ili obogaćuje ili osiromašuje cijelokupni mozaik naše savremene i buduće stvarnosti. Kako god Raguž je u tom smjeru napravio suštinski napredak i postavio realnu branu a sad je već izvjesno i veliku barijeru političko-hegemonističkim pretenzijama onima koji, ama baš bez ikakvog uspjeha, vladaju već desetljećima a očito bi to htijeli i do kraja života.
Dakle, gospođa Slavica Josipović je cijelo vrijeme bila neposredni vinovnik svega što se u HDZ 1990 dešavalo, od Raguževog dolaska na čelo iste.
Uz dužno štovanje Gospođa nije bila "politički gola", niti je sjedila na ušima a bome joj nisu bila ni zaljepljena usta.
Za razliku od svog prethodnika Raguž je u HDZ 1990 zatražio blagu klauzuru da bi imao uvid u stranački konglomerat ideja i tada pa sve do intervjua gospođe Slavice Josipović nije se mogao pronaći niti jedan njen odlomak a ni zaokružena misao a kamoli cijeloviti stav kojeg je, eto tako nesuvislo iznijela u intervjuu.
Ovaj njen najnoviji oblik primjene teoretskih i ideoloških postavki je njen svojevrsni, makar i provincijsko-politički salto mortale.
Međutim konotacije animoziteta prema politici koju je i sama podržavala zapravo zalijevaju i njeguju odluku kakvu je čelništvo HDZ 1990 i donijelo.
Analizirajući intervju gospođe Josipović ne može se a ne primjetiti da se iz sada već suprotnog tabora javljaju prvi znaci panike zbog neuspjele kanonizacije Hrvatske politike u Bosni i Hercegovini a koja bi bila u stvari neka vrsta DRAGANOKRACIJE.
Martin Raguž je bez obzira na sve ipak pored ostalog toliko lepršav političar da će sa svojim poslovičnim, blagim argumentiranjem uvjeriti gospođu Josipović, da baš i nije donijela točne zaključke.
