Približavanjem 20. godišnjice potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma sve se češće može čuti u domaćoj, ali i regionalnoj javnosti, kako Dayton nije zapisan u kamenu te kako postoje naznake za promjene sadašnjeg ustroja države.
Istupi određenih veleposlanika, poput onog britanskog u BiH kako će promjene doći na dnevni red, ali kako iste trebaju dobiti potpori svih strana u BiH samo je jedan u nizu primjera pa se čini kako su bili u pravu oni koji su govorili da se puštaju probni baloni i priprema teren za određene inicijative na međunarodnom planu. No, umjesto da se iste fokusiraju na preporuke koje je uputio i Europski parlament, a tiču se federalizacije zemlje, sada se sve manje govori o tomu nauštrb priče oko funkcionalnijih državnih institucija. Federalizaciju više ne nalazimo u istupima europskih moćnika koji su pažnju posvetili novom pristupu koji treba voditi ekonomskim i socijalnim reformama, a za što je pak potrebno dodatno ojačavanje države. Paralelno s tim vidimo i istupe u Beogradu i Banjoj Luci koji otkrivaju kako dio međunarodne zajednice priprema teren za novu rundu pregovora oko Daytona te kako će se godišnjica iskoristiti za slabljenje RS-a, odnosno izgradnju funkcionalne države.
Ni spomena federalizacije
Kao dodatni argument ovim tezama može se navesti i nedavni istup britanskog veleposlanika u BiH Edwarda Fergusona koji je naveo kako je postoje argumenti za dodatnu centralizaciju u određenim područjima kako bi se poboljšala učinkovitost, ali isto tako i kako prihvaćaju stvarnost i kako podržavaju pravo RS da postoji.
"Gospodin Dodik, je nedavno rekao da međunarodna zajednica treba prihvatiti stvarnost, da trebamo prestati negirati Republiku Srpsku i da za uzvrat, RS neće negirati BiH. U redu. Mi prihvaćamo stvarnost. Mi podržavamo pravo RS da postoji. Što više, želimo da bude uspješna i da se razvija, zajedno s ostatkom BiH, i mi smo joj spremni pomoći u tome", naglasio je Ferguson
Drugim riječima, neće biti potrebne radikalne promjene, već samo one koje vode jačanju institucija, ali uz puno poštivanje entiteta. Bošnjaci i Srbi s ovime mogu biti izrazito zadovoljni, dok Hrvata u toj priči nema, iako se kroz njegovu izjavu kako će na europskom putu doći vrijeme za promjenu Ustava te kako plan nije bio da Dayton bude zapisan u kamenu, može naći i tračak nade kako će reorganizacije države možda ipak biti u igri.
Hrvati bez strategije
A glavnih razloga zbog kojih hrvatsko pitanje nije na dnevnom redu kao u vremenu od prije godinu dana ima više, no ključni se kriju u činjenici kako je hrvatska politika u BiH nekonzistentna i neujedinjena te bez jasne nacionalne strategije. Da stvar bude gora, Hrvati u BiH nemaju jakog međunarodnog zaštitnika kao što imaju Srbi i Bošnjaci (Rusija i Turska). Do sada se, osim istupa na određenim saborima i konvencijama, nije mnogo radilo na provedbi strateških dokumenata i deklaracija niti se pokrenulo jače lobiranje u svjetskim središtima moći kako bi se hrvatsko pitanje održalo na onoj razini prioriteta kao što je bilo u vrijeme pregovora oko presude Sejdić-Finci.
Jasno je kako se kroz novi pristup EU-a forsiraju neke druge, uglavnom ekonomske teme, no to ne znači da nije trebalo nastaviti jačati pritisak na međunarodne čimbenike kako bi shvatili da je politička stabilnost jednako važna za ekonomski razvitak zemlje.
