U Ljubuškom svi pričaju o neprikosnovenoj moći politike, bezakonju, namještanju poslova kumovima i drugim prijateljima, privatnoj organizaciji obrazovanja u sinergiji sa stranačkim zapošljavanjem, upravljanjem izbornim procesa i cjelovitim financijama sredine….
Ukratko radi se o «igri» života i smrti, na kapaljku samovoljnoj socijalnoj osjetljivosti, skandaloznim krađama novca i imovine i stvaranja društvenih devijacija da ih zdrav razum ne može pojmiti. Naravno da ih se ne može pojmiti kada je u javnosti malo informacija o stanju društva. Možda je Ljubuški mala iznimka.
Družba Pere Kvržice ili naivna interesno organizirana skupina!?
U Ljubuškom je organizirana jedna «mlađa» interesna skupina, koja želi upravo postati regulator života i smrti u općini Ljubuški. Postupcima se dokazala da ne preže od najgnusnijih radnji, koje su svojstvene kanalizacijskim sustavima gradova i sela i zanimljivo koriste metode UDBA-e montiranjem postupaka, kako bi napakostili čestitim osobama, koje ne žele sudjelovati u kriminalu i ukazuju na njega. Ako smatrate da to nije točno, sve će biti jasno kada se objavi dokumentacija upravo ovdje.
U Ljubuškom se spominju neki Markotići, Grbavci, Kraljevići, Jelčići, Planinići, Bebeci, Borasi, Luburići, Kvesići, Hercezi i ostali, koji sudjeluju u organizaciji izvršne i zakonodavne vlasti, na jedan potpuno nezakonit način i ako se ukaže na takav njihov rad odmah se hvataju metoda totalitarnih društava, a osobito UDBA-e. Možda je to bizarno, ali izgleda kao da UDBA-ine metode znaju napamet. Neki od njih su željeli dovoditi dželate iz Mostara i gaziti automobilom, pa je jasno o kakvim se umovima radi.
Interes ove skupine je materijalni, novčani, političko totalitarni i društveno je poguban po javni i narodni interes. Kontroliraju tijekove novca, zapošljavaju ispod stola, obmanjuju, žele stvoriti izborni inženjering i u tom poslu nisu nimalo naivni. Međutim, radi se o osobama upitne stručnosti, društveno su neiskusne i narodno negativno napaljeni, da ne primjećuju da uništavaju sve okolo sebe. To njih nije briga, a metoda kamufliranja im je lažna nacionalna i kršćanska osviještenost.
Njima je nacionalni interes u džepu, a kršćanski svjetonazor farsa. Mnogi od njih imaju lažne diplome, na funkcije su došli s lažnim preferencijama, s političkim guruima upravljaju sa obrazovnim sustavom, nikada neće umjeti odvojiti javnu pljačku i prostituciju od zdravog društva, a htjeli bi takvi biti predsjednici općinskog vijeća, načelnici, direktori i jednostavno rečeno face na narodnoj grbači.
Što je rezultat takvoga rada?
U grubo rečeno rezultati su: propala županija, općina Ljubuški, javna poduzeća, ustanove, zavodi, agencije s naglašenim kontrastom osobnog bogaćenja i luksuznog života po javnim okupljalištima uz stvoren društveni trenutak isključivo na korist vlastitoj družbi.
Sam Ljubuški se nalazi u tragičnom ekonomskom položaju, općinska uprava je nesposobna i spriječena na stručan i kvalitetan rad lokalnim despotizmom u kojem samo izdanci imaju pravo na materijalno bogatstvo života, dok savjest i obazrivost su negdje u zapećku ove sadašnjosti. Upravo to žele inercijom bezakonja postaviti za nacionalni interes i svjetonazor.
Društvene devijacije su alarmantno vidljive, ali zanimljivo je da je ova mladež svojim agresivnim i bučnim djelovanjem za sada uspješna u rušenju svega. Iako ne znaju što znači riječ «hrvatska», «demokracija», «zajedništvo», društveni pluralizam i kršćanski svjetonazor.
Dok su oni bučni i agresivni «muze šute», sve je utišano, mirno i sve manje strpljivo.
