Ljubuški je hercegovački grad koji je zadnji u BiH "pao" pred ratnom najezdom Otomanskog carstva.
Tu je i Herceg Stjepan sagradio grad-tvrđavu za svoju ženu Libušu.
Stari grad je imao i svoju crkvu sv. Kate, izvan zidina staroga grada.
Nekad je Ljubuški bio ponosan grad, sjedište Ljubuškog Kotara.
Nekad je Ljubuški imao svoj čuveni hercegovački duhan.
Nekad je Vitina pored Ljubuškog imala čuveni maslinik pored Kapetanovića kule.
Sa toga mjesta su odnošene sadnice masline Oblice, koje su posađene na otoku Braču.
Nekad je Ljubuški imao i Duhanske stanice za preradu duhana koje je sagradila uprava Austro-Ugarske monarhije.
Nekad je Ljubuški imao čuveno vino Ljubuška Blatina, i na bečkom dvoru se posluživala…
Car Franjo Josip je uživao u Ljubuškom duhanu i crnome vinu Blatina.
Nekada, kada bi se pričalo se o Ljubuškom, trebalo je ustati.
Danas je Ljubuški polazna adresa za zapadnoevropske i bjelosvjetske destinacije, a karte se kupuju "one way" (u jednom smjeru), nema ni duhana, nijedne duhanske stanice, niti vinograda sa Blatinom…
Kuda ideš Ljubuški?
