Da u našem gradu nema – mog i tvog – velikog načelnika, uvijek bi bio mrak, vladala bi tama, svugdje bi bila magla, Ljubušaci bi bili nijemi i gluhi i samo bi im u kasnim godinama izrasli sjekutići kako bi se mogli prehraniti.
Ali kad imamo našeg lučonošu koji nam osvijetljava makadame i kozje staze, budućnost nam je osigurana. Jedino Radišćani nemaju sreće.
Ne bih napisao ovoliko riječi da nisam ganut riječima i djelima koja nam dolaze iz stare austro-ugarske kuće u centru Ljubuškog.
Jednog prijepodneva, proteklog tjedna, htio sam se malo načitati u našoj javnoj instituciji – knjižnici – i bi mi poširoko okolo računala, osjetivši mirnoću kuće o kojoj se, koliko spoznah, slabo brine. Za što bolji ugođaj lagano sam očistio zamašćeni monitor i tastaturu, koji nisu bili u skladu s uredom mlade ravnateljice koja se meškoljila u kožnatoj stolici.
Kasnije mi kolega reče – mala Babićka je zasad v.d., iz pravaša je – ali za nju će promjeniti pravilnik i malo će se pričekat dok završi fakultet i bit će sve – u redu za peticu.
Nekada prije na čelu knjižnice bio je sadašnji predsjednik OV Ivan Bebek. On je nakon više od desetljeća godina završio agronomiju i postao ravnatelj knjižnice. I tada sam se pitao – kakve veze ima agronomija s književnošću, jezicima itd. Da ne griješim dušu - nađoh neku vezu - od drveta se pravi papir, ali Politika je ipak ta koja uspješno proizvodi raznorodne univerzalne stručnjake, praksa koja se ponajbolje udomaćila upravo u Ljubuškom.
Razmišljam i nadalje, pa se dosjetih da i komunalno ima v.d. ravnatelja Bradvicu Gordana. I on čeka promjenu Pravilnika kako bi čvršće pritisnuo kožnu fotelju u svom officeu.
I to sve dolazi od – našeg svijetlog načelnika – kojeg je mračna ljubuška politika napala iz svih oružja, tako da joj se on može usprotiviti samo velikom svjetlošću u obliku velikog praska. Kako oko sebe ima veliku svjetlost on i može umjesto lingvista i profesora u knjižnicu ustoličiti dugogodišnjaka agronoma ili inžinjera tehničke struke zamjeniti opet desetljetnim agronomom.
Jedan mi prijatelj reče kako mu žena perfektno govori engleski, francuski i njemački jezik, uskoro će magistrirati ali za nju nema posla.
U Ljubuškom su prioritet fabusovci i agronomi, i moj prijatelj razumije da treba čekati red kojeg stvara mračna politika iz austro-ugarske zgrade iz centra Ljubuškog i svijetlost – našeg velikog načelnika Nevenka Barbarića.
Pa, eto da nam se ne bi definitivno smračilo, predložio bih i tebi i tebi i tebi ... na razmišljanje kako bi nam Barbarić još dugo trebao fenjerašiti po čaršiji i kasabi zvanoj Ljubuški, jer se on jedini zna usprotiviti mraku koji ga spopada u političkoj karijeri.
