Malo tko ne zna što su to tange. Jedna baka jednom reče za njih ovako: Eto jesu gaće, nisu gaće. Više otkrivaju,nego pokrivaju
.
Dakle ko fol gaće
.
Imamo tako svega "ko fol" pod našim nebom.
E pade mi na pamet ovo kod posljednjih napisa vezanih za neke zabrane.
Tako npr. imamo ko fol utakmice, ko fol zvijezde, ko fol škole, ko fol glazbu, ko fol umjetnike, ko fol političare...
E usudim se reći i ko fol zastrašivanje.
Nakon kolumne uvaženog fra Marija Knezovića u kojoj samo otkriva da vidi mnoge nepravde pod našim komadom neba, što je i onoj baki s početka teksta jasno već odavno, uslijedilo je nešto.
Nešto kao tange među gaćama.
Ko fol gaće.
Nije dopušten govor njegovog nećaka na skupu potpore haškim uznicima.
Ko fol prijeti im se.
Ko fol prijetnja.
Neću reci da to nije neprijatno.
Ali šta je mladić time značajno izgubio?
Lijepo je sve napisao na Facebook-u i rekao šta ima.
Poznajem svecenike kojima se brani da obavljaju ono za što su se zakleli da će činiti!
Poznajem učenicu kojoj nije dopušteno da odgovara pred povjerenstvom u školi.
Poznajem udovicu, suprugu branitelja, kojoj brane da radi u seoskoj školi.
Poznajem ljude koji preko noći ostanu bez posla, ili su neisplaćeni za svoj rad, ili plaćeni mizerno.
Poznajem branitelje kojima brane da dođu do svojih prava.
Poznajem fotografe kojima brane da slikaju u školama i crkvama.
Poznajem invalide kojima ne daju njihova prava.
Poznajem umirovljenike koji "ko fol žive".
Bez uvrede Knezovićima, ali ovo je "ko fol zabrana".
Točnije ovo je opet blijedi pokušaj nasih vođa tj. njihovih sluga, da nam pokažu da bi trebalo šutjeti.
Zabraniti govor mladiću je kao poruka stricu da šuti.
Ili kako meni jednom rekoše ,kao savjet: Ružice manje piši, pa ces imati za ulja i brašna
".
Rekla bih u prijevodu: Ko fol ćeš živjeti.
Nećemo ti obarati djecu, nećemo ti isključivati struju, nećemo ti branit da živiš ovdje, a ni da odeš!!!
Nećemo ti smetati da objavljuješ knjige...
Ali nećemo te ni podržati...
Necemo ti ni doći na predstavljanje knjige. Nitko iz općine, županije, ni crkve (njihova (ne)kultura).
Možda ćes prestati pisati.
A fra Mariju su došli.
Šta je to bilo? Prijetnja ili licemjerje?
Nece doci ni na sud kao javnost, da vide kako se bore i gube ljudi svoja prava, tu u našim ko fol sudovima.
A podupirat ce uznike da im Haški sud presudi pravedno.
Ipak licemjerje!
To od sad zovem 'tange podrška', ko fol podrška, ili drugo ime za podršku onih koji uživaju slobodu dok je drugi sanjaju.
Vjerujem da su ovi drugi slobodniji. Mogu pričati i pisati što god žele.
Pa vec su i odrobijali i osuđeni.
Mnogi su i progonjeni.
žive daleko od svoje domovine, svojih domova, za koje oni ili im roditelji nerijetko jos vraćaju kredite.
Žive u slobodi, a sanjaju komad neba iznad svoga doma.
Ne mislim na progonjene generale.
Mislim na sve koji su bili osuđeni na život o ulju i brašnu, ali njihov um nije to mogao prihvatiti. A i na generale.
A gdje su cipele i odjeća? Gdje je školovanje? Gdje je čokolada?
Ili su trebali ostati i pasti travu, kako reče jednom baš fra Mario, spreman na žrtvu do kraja: Ako treba ja ću pasti travu, što nije isto tebi Ružice, ti imas djecu
.
Nisam baš shvatila šta je htio reći.
Ili da nema dovoljno trave za sve nas, ili je htio reći da djeca trebaju više od trave?
Vjerujem da je govorio što misli, tj. istinu.
Samo bih voljela da se zna, zašto i drugi ne govore više kao fra Mario? Ili nisu jos shvatili što on jeste? Ili misle da je u krivu.Ili se boje da ce sa ulja i brašna spasti na travu?
Ili jednostavno da je jača šutnja od govora ovih dana.
Ma, možemo i šutjeti.
Da, šutnja je nekada jača od galame.
Možemo i "ko fol šutjeti".
Ali ja vjerujem očut ce se odjek tutnja, kao u priči 'Car je gol".
Međutim džaba gluhome i govorit i ne govorit. Gluhome treba znakovima pokazati, ili na papiru nacrtati.
Kako god, istine nece ostati skrivene.
Po meni, ova ko fol zastrašivanja su blijedi pokušaj, zadnji trzaji, plašitelja da pokažu da su jači.
Sluze se taktikom tvora.
Pa dobro, nece valjda bez borbe pasti?!
Ako se junački drže imat će bar za život bolji od onog na ulju i brašnu.
Ako tehnikom tvora istjeraju još više ljudi iz prvog, drugog i "trećeg" bit će njima više.
Živjet će mirno u zemlji u kojoj neće čuti na svoje uši, ali će vidjeti na svoje oči.
Vidjet će čak iza brda kako se valja snaga koja je mogla oprostiti, ali ne i zaboraviti.
Snaga koja šuti i radi.
Vojska koja ne trubi s govornica gluhima i ne piše ovako po portalima, već svoje molitve šapuce put neba, a svoj rad usmjerava na dobro svog naroda.
Vojska mudrosti i strpljenja, koja ne bere slavu, nego samozatajno krči svoj put.
Vojska koja ne broji više tuđe greške, nego vlastite uspjehe.
Koja se ne bori s vjetrenjačama, nego ih gradi i upreže njihov rad u svoju korist.
Vojska na svom hodočašću. A hodočasnici se vraćaju na početak puta, osnazeni i jaki.
Ta pisano je 'molite i radite'.
Da, pisano je!!!
Možemo šutit, a pisat.
Raditi i moliti.
Živio Internet, ko fol novine.
