Nedavno me neka nepotpisana kukavica naziva sirotom u komentaru na mojim imenom potpisani članak.
Ima tih uvreda još, ali da progovorimo o ovome.
Zbilja sirota na sve strane. Otkud toliko sirota?
Loša politika? Sporo reagiranje na viđeno?
U Posavini "čak" Srbi djeluju na to da se narod raseli. A tko tu ulogu igra u drugim dijelovima Bosne i Hercegovine?
Tko to prvo napravi sirote od ljudi, pa kad su počele odlazit malo masovnije neki se uskomešali?!
Tko to ljudima zavrne sve slavine, pa ih onda "sirote" pusti da idu po svijetu u potrazi za radom koji preživljavanje znači?!
Ma dobro i to, neka idu, slat će pare i vratit će se, mislili su koji uopće misle glavom.
Ali kad su ovi počeli prodavati djedovinu, evo javljaju se dušebrižnici.
Znala sam ja da će moj mudri narod doskočit tim pokvarenjacima koji čine sve da nas manje ima.
Ako ne mogu živjeti na svojoj djedovini, mogu svom zbrinutom susjedu nabaviti možda i nepoželjnog susjeda.
Kroz neko vrijeme, budit će se svi okruženi neznancima. Bit će isto i onima u tuđini i ovima na djedovini.
Evo, više se ne šuti.
Tiho, nečujno skoro, odlazile su "sirote" bez i s obitelji.
Tiho, nečujno stječu svojim radom da živjeti ko' ljudi mogu.
Djecu imati i školovati.
Kuće i imanja će propadati dok ih nema.
Štete su još nesagledive. Još se o njima nedovoljno govori.
Ako se proda neće bar propasti!
E, sad problem što se prodaje djedovina?!
A, tu smo!
Ne mogu "siroti" živjeti na djedovini, jer ne može se jesti zidove, šume i zemlju.
A politika uništava sve, od struke, umjetnosti do smilja i malina.
Na sceni je možda zadnji cin drame:
Izumire narod!
Ljudi moji, ne izumire se u par dana. Izumire se dugo. Samo to mnogi nisu vidjeli.
Sad progledali, kad sve više novih susjeda iliti komšija viđaju.
Došao car do duvara!
Ovih dana, neki svećenik porucio kako nece voditi pokop onima koji prodaju djedovinu, čitam u članku kojeg potpisuje g. J. Pavkovic.
To ni mojoj bujnoj mašti ne bi palo na pamet.
Svećenik smije kazati kako nekome neće voditi pokop, iz bilo kojeg razloga.
Mogu shvatiti njegovu ogorčenost. Ali, ako je istina da je to kazao, evo mu moja djedovina neka on od nje živi.
Što se pokopa tiče, ne treba mi ni pravo na pokop, kad drugih prava nemam.
Evo mu i moj glas, mislim pravo na glasovanje, ako je to jedino pravo koje imam "na djedovini".
Jučer čujem jednog mladog čovjeka koji je tako otisao raditi u EU, a na djedovini ostavio troje djece od 3, 6 i 8 godina, i suprugu, kako govori: Samo još da njih dovedem i neće mi ni kosti nitko vidjeti
.
Mogu razumjeti i njegovu ogorčenost.
Još ako je već čuo poruku ovog svećenika.
Odavno vidim i razumijem što nam se to događa. Duh naroda se nije mogao uništiti, pa udri po egzistenciji.
Tako moja bujna mašta već vidi ovo:
Za XY godina u Večernjem listu članak o tome kako su položeni vijenci i održana misa za pokojne radnike i članove njihovoj obitelji, koji su, još davne 2016-17. godine, masovno odlazili za poslom i prodavali djedovinu. Misi je nazočio sam vrh vlasti, a predvodio ju je glavom i bradom Zagrebacki nadbiskup neki budući. Nakon toga zapjevali su neku himnu i onu poznatu Šanticevu "Ostajte ovdje", koja će tada zvučati malo drugačije, biti obrađena, otprilike: ...da ste ostali, ne bi vam se ni za grobove znalo, ovako barem razlog za putovanja mi imamo... ni hrana nije loša, ima dobrih restorana, sve platio narod brdovitog Balkana...
Da, mislim, jedna istina je vječna: Povijest se ponavlja, a evo i budućnost.
