Ne bi ovu priču započeo, nema šanse, da me nije duboko dirnuo današnji neobičan susret s jednim fazanom kojem su, znajući ljubuške lovce, dani gotovo odbrojeni!
Zaputim se na malom traktoriću kroz Radiško polje, planiram obići određene parcele, zanima me je li zemlja suha/vlažna, treba li ju frezati, drljati?
Često sam puta, ovih dana, viđao plašljive fazane, obično nekoliko trenutaka krivudaju puteljkom, neodlučni, ne znajući što bi - zagraktati i poletiti ili se u trku zavući u gustiš?
Ovaj mi današnji susret s jednim lijepim dugorepim fazanom privuče posebnu pozornost, u prolazu ga malo duže promatram, dakako da me je zadivio i, kad pomislih kako će se ta ptica za koji tren negdje skriti ili poletjeti, moradoh okrenuti pogled i pogledati kud vozim.
Opet, za nekoliko trenutaka, htjedoh se okrenuti vidjeti je li još tamo, i nemalo se iznenadih kad ga ugledah kako trčkara usporedo, tik uz traktor!
Odmah mi padoše na pamet sve one davne priče starijih, koji su bili uvjereni kako sve ptice i životinje mogu prepoznati u ljudima tko im je prijatelj, a tko ne.
Bi mi drago što se ova plašljiva ptica odluči sa mnom prošetati poljem, obišli smo cijela Zgona, vratili se do kilometar udaljenih Kabanica, tu se ja provozam oranicom, a fazan stalno u stopu pored mene. Već sam shvatio kako ću ga izgubiti, morao sam prijeći mostić na Vidovači i bio siguran kako me neće slijediti, ali ne, i kad prijeđoh mostić, fazan se ni tada nije odvajao od mene, e, sad bi trebali pogledati video koji sam usput snimio....!
Ispred nas se pružio dugi pravac niz Dijonice, on me i dalje prati, dajem mu do znanja, započinjemo utrku, fazan u početku negoduje, istrčava ispred traktora u namjeri da me prisili usporiti.
Oprezno mu dajem do znanja kako mora prihvatiti izazov utrke, ja putem, a on kroz kukuruzište. Nisam znao da je ta ptica tako izdržljiva i brza na nogama, dala mi je do znanja kako je brža od mene.
Napokon, pred kraj puta usporim, pojaviše se na vidiku prve kuće, fazan oprezno odustane i skrene dublje u kukuruzište.
Ljudi moji ljudski, ja ne znam jel' moguće komunicirati s pticama, samo znam da me ova ptica pobijedila u utrci i, ako je cijena njezine pobjede moje dizanje glasa protiv ljubuške udruge lovaca u tome je sigurno, evo uspjela!!
Dragi prijatelji lovci, dajte pogledajte stvarnost oko sebe, zapitajte se: Hoće li opet cijeli puk misara, u ono nadolazeće nedjeljno jutro, strahovati od vaših sačmarica, kao i do sada?
Zar stvarno mislite da je vaša udruga potpuno legalna jer se na vašim lovačkim večerama pojavljuju vodeće političke elite, naravno, od njih redovno dobivate zavidna novčana sredstva, pa je i to razlog što mislite da legalno postojite?
Varate se prijatelji, nitko u općini nije ovlašten izdati vam pravo na koncesiju tuđe privatne zemlje, a ta narodna novčana sredstva nisu vam nikad dodjeljivana za očuvanje prirodnog blaga i staništa, već vas samo uvlače u svoju glasačku mašineriju!
Dok čitatelji i naši prijatelji lovci o svemu razmišljaju i komentiraju, ja se obavezujem i sutra provozati poljem ne bi li opet doživio susret s onom istom lijepom pticom, i naravno, obećavam nastavak priče ...
