U posljednje vrijeme sve je veći broj ljudi, posebice mladih, koji odlaze iz Bosne i Hercegovine u nadi da će izvan granica ove države pronaći bolju budućnost.
Razlog odlaska su, većinom, negativni trendovi u zapošljavanju i teška ekonomska situacija, zbog čega je o(p)stanak u matičnoj zemlji više nego upitan.
Po svemu sudeći, priliku za opstanak vide samo oni najuporniji, a među njima je i 22-godišnji Ljubušak Josip Majetić. Za njega je odlazak vani posljednja opcija, jer u selu u kojem živi posla ima napretek.
Ovaj mladić se, naime, odučio baviti poljoprivredom i stočarstvom, a želja za ovim poslom se javila već u srednjoj školi.
Romanovske ovce - najplodnija rasa
Kada smo izrazili želju da se ovime bavimo, ja i moj brat Danijel smo dobili punu podršku roditelja. Otac nam je napravio suvremenu farmu u Veljacima i tako je krenula cijela priča. A početak, vjerujte, nije bio nimalo lagan
, počinje razgovor mladi Ljubušak.
Odlučio se, kaže, na uzgoj romanovskih ovaca, najplodnije rase na svijetu, koja ima bolje karakteristike od običnih ovaca. Uz ovce, kupio je i koze, a u planu je kupnja tovne i napredne rase (burske koze), koja sve više privlači farmere.
Romanovska ovca je podrijetlom iz Rusije i sto posto je isplativa. Godišnje, u prosjeku, daje oko 5 do 6 janjaca, a elitna grla čak i više. Ako se sve posloži, u iduće dvije godine cilj nam je dobiti oko 50 grla ove iznimno kvalitetne rase, čija cijena seže do 250 eura, ujedno i podignuti proizvodnju na veću razinu. U tome je složna cijela obitelj i svatko od nas s radošću obavlja svoj dio posla
, kaže Josip.
Mnogi bi, vjerojatno, posustali u samom početku, jer ovaj posao zahtijeva rano buđenje i konstantan rad, 365 dana u godini. Životinjama se mora dovoljna količina hrane, stoga Majetići proizvode i žitarice, a uz gore navedeno, bave se i uzgojem "koka hrvatica" te proizvodnjom domaćih jaja. Uzgajaju i svinje te tovljene piliće, oko 350 do 400 komada dvomjesečno, a nije isključeno ni to da će se posvetiti i pčelarstvu.
Vrijednost domaćih proizvoda
Kao što vidite, imamo dosta posla i obveza. S vremenom, kako smo zarađivali, osigurali smo i svu potrebnu mehanizaciju, od traktora do ostalih pomagala. Naravno, treba proći određeno razdoblje da se uloženo i vrati, ali moramo biti strpljivi i vjerovati u sebe
, ističe Josip.
Naglašava kako se od ovog posla može pristojno živjeti, pogotovo u Hercegovini, mjestu koje obiluje vodom, suncem, poljima…
Ovo podneblje je pogodno ne samo za poljoprivredu i stočarstvo, nego i za druge vrste poslova. Bog nam je dao idealne uvjete, a na nama je da ih pretvorimo u nešto korisno. Treba, dakako, imati na umu da se ništa ne može ostvariti preko noći, ali uz mukotrpan rad sve je moguće
, poručuje ovaj mladić.
Za kraj razgovora dodaje kako domaći proizvodi, poput njihovih, uvijek pronađu put do svojih kupaca.
Sigurno smo u ono što radimo i zato nemamo strah od toga hoćemo li uspjeti doći do kupaca, koji su sve više zainteresiraniji za domaće proizvode. Zato bih ljudima poručio da ne bježe iz ovih krajeva, jer - ovdje je Njemačka, samo to treba znati prepoznati
, zaključuje Josip.
