U Vukovaru su jučer, u Galeriji Oranžerija, dodijeljene godišnje nagrade Udruženja hrvatskih arhitekata za ostvarenja koja su na najbolji mogući način obilježila proteklu godinu.
Nagradu "Drago Galić" za najuspješnije ostvarenje na području stambene arhitekture u 2011. godini dobili su Tomislav Ćurković i Zoran Zidarić za projekt Obiteljsko imanje, Bijača, BIH.
Riječ je o projektu obiteljskog imanja u vlasništvu proslavljenog nogometaša Maria Stanića na području Bijači kraj Ljubuškog, kojeg potpisuju arhitekti Tomislav Ćurković i Zoran Zidarić. U nastavku pročitajte tekst arhitekata koji opisuje koncept projekta.
Ćurković i Zidarić: Obiteljsko imanje Bijača
Na jednom od piktoresknih brežuljaka zapadno-hercegovačkog pejzaža, na otprilike 35 000 m2 površine, prostire se kompleks obiteljskog imanja. Zadovoljavanje zahtjeva za brojnim sadržajima i programima sadržan pod zajedničkim nazivnikom obiteljskog imanja (poput glavnog objekta (kuće obitelji), kuće za goste, kuće za osoblje i radnike na imanju, kuća upravitelja imanja, gospodarskih i športsko-rekreacijskih objekata), a kroz kompoziciju različitih kubusa i njihovih međuodnosa, ujedno je i odraz duha mjesta, odnosno poveznica s nasljeđem matrice raštrkanih sela okolice.
Sve kompozicijske jedinice su pažljivo pozicionirane tako da je omogućen pogled na točke fokusa po želji investitora, što je rezultiralo posebnim međuodnosom volumena, te stvaranjem prostora "između".
Jedan od bitnih elemenata oblikovanja je "razbijanje" programskih jedinica u manje volumene, čime je stvorena smislena cjelina triju, na prvi pogled samostalnih, jedinica različitih gabarita i programa. Time je ostvarena dinamika prostora, te centralni prostor između kubusa.
Na samom ulazu na parcelu definiranu suhozidom, nalazi se kuća domara i gospodarski objekt. Glavna kuća je pažljivo pozicionirana prema najpovoljnijim pogledima, te je u potpunosti fokusirana svojom dužom stranom na jugozapad. Kao rezultat ovog principa pojavljuju se otvori, izmaknuti i po vertikali i po horizontali s naglašenim apstraktnim okvirima kao parafrazom tradicionalnih detalja.
Genius loci najviše se ipak očituje u korištenju, za to područje, tradicionalnog građevnog materijala, kamena iz obližnjeg kamenoloma, ali u, za to područje, nekonvencionalnom oblikovanju.
Samo je imanje, uz sportsko-rekreacijske sadržaje, u potpunosti samoodrživo, te funkcionira samostalno i neovisno uzgojem poljoprivrednih proizvoda i ostalih prehrambenih namirnica.
Budući da je kompleks smješten u krševitom i slabo naseljenom krajoliku, prisutna je posebna dimenzija, kako doživljaja samog prostora, tako i atmosfere koja se javlja.
U projektu su sudjelovale i ljubuške tvrtke TD Company kao i arhitekta Haris Mahić.
