Kada pogledate ove fotografije, pomislili biste da gledate nekakav poljski put u Berišu, ili ulicu u nekom hrvatskom selu u Bosanskoj Posavini, ili cestu kroz cigansko naselje na Bišće polju.
Griješite!
Ovo su fotografije gradske ulice u središtu Ljubuškog, čiji se početak ( ili kraj ) nalazi 208 metara udaljen od općinskih vrata, zapadno, ulicom J. Dalmatinca.
Da, dobro ste pročitali, 208 metara, a ne kilometara. Nažalost, odgovornima nevažno.
Važno je da u toj ulici ne stanuje nijedan general koji 's ljudima more sredit stvari', a niti ijedan 'ugledni pitanik ' koji bi, ne daj Bože, uređenjem te ulice još više nahranio svoj ego, a čak niti neki najobičniji galamdžija koji bi na svoj način riješio problem.
Nebitno je i što se u toj ulici nalazi tridesetak obiteljskih kuća, napravljenih prije trideset i više godina, nebitno je što su u njoj i tri novogradnje zgrada s četrdesetak stanova, nebitno je i što je 'kvadrat građevinske dozvole 90 konvertibilnih maraka' , a niti to što se svakodnevno tom ulicom 'provrte' kolone automobila i školskih autobusa, vozeći djecu u školu.
Odgovornima je puno važnije čuvati sredstva za jeftini politički populizam, kad zatreba za 'svoje', za kupiti glas poneke neuke babe, za odobrovoljiti pravovjernog sljedbenika, pa makar u to ime asfaltirali putove do seoskih štala, do zaraslih ograda i iseljenih zaseoka.
Za išta drugo morali bi imati i nekakvu ideju i ponešto znanja.
Ipak, nije važno, jer tamo su 'njihovi'.
A nama u Ulici kralja Krešimira ostaje: ljeti prašina, zimi lokve i poplave, a i ljeti i zimi puste priče odgovornih.
Tko vam je kriv, moji sugrađani iz Ulice kralja Krešimira, kad ste ničiji, kad ne znate kako se danas radi i, na koncu, kad ste građani. Iako, da ćete ostati građani, nije vam zajamčeno. Samo dajte odgovornima još koju godinu vlasti. I nemojte da vas zavaraju kravatama, gledajte što čine.
Vrijeme će pokazati. I već pokazuje...
