Predsjednici Republike Srpske i Narodne skupštine RS-a, Milorad Dodik i Nedeljko Čubrilović, kao i većina narodnih zastupnika pravoslavne vjeroispovijesti, u srijedu su položili prisegu u crkvi Krista Spasitelja u Banjoj Luci, nakon što su prethodno svečanu prisegu položili u Skupštini Republike Srpske.
Entitetski predsjednik Milorad Dodik je istaknuo da je polaganjem prisege u crkvi Krista Spasitelja završeno konstituiranje parlamenta i podvukao značajnu ulogu vjere i Srpske pravoslavne crkve u jačanju entiteta i moralnih vrijednosti u društvu.
Prisega u crkvi
Inače, Dodik, Čubrilović, novoizabrani zastupnici u parlamentu RS-a i potpredsjednici RS-a Ramiz Salkić i Josip Jerković položili su prisegu u entitetskoj Skupštini i time službeno preuzeli mandate za iduće četverogodišnje razdoblje. U FBiH, a niti u županijama izabrani zastupnici i dužnosnici ne polažu prisege u crkvama i džamijama ili drugim vjerskim objektima. To nije praksa, a ruku na srce nismo sigurni da bi im to svećenici i hodže dopustili jer se očigledno, barem se tako doima u RS-u, ne radi o osobnom zavjetu Bogu, nego nekakvom zavođenju institucionalnoga prisezanja i uvođenja pravoslavne crkve u ravan s entitetskim institucijama.
Miloradu Dodiku i Nedeljku Čubriloviću očigledno nije dovoljan čak niti Ustav RS-a i narod koji ih je birao pa su odlučili u bogomolji prisegnuti na moral i žrtvu prema srpskome narodu i entitetu. Bit će zanimljivo pratiti hoće li Dodik uspjeti takva pravila prisezanja nametnuti kao neku vrstu trajne kategorije i svim drugim prestolonasljednicima u Banjoj Luci. Prisezanje u crkvi Krista Spasitelja dokaz je ogromnoga utjecaja Pravoslavne crkve na Milorada Dodika, dakle instituciju predsjednika RS-a, ali i na ključne političke i druge procese u manjem entitetu.
Potpora
To, međutim, ne znači da je utjecaj vjerskih zajednica na političke procese u Federaciji bitno manji nego u RS-u. Dapače, Islamska zajednica i Katolička crkva imaju velikoga utjecaja na najjaču bošnjačku, odnosno hrvatsku stranku: SDA i HDZ BiH. I jedni i drugi tradicionalno, po mnogima i nekorektno, podržavaju te stranke što se vidjelo nedavno i tijekom izborne kampanje. Što se tiče HDZ-a BiH, puno veći utjecaj na tu stranku i puno veću potporu daje dio Katoličke crkve u Hercegovini jer je središte vrha te stranke na tom području, a i stranačka politika je očigledno u krvi prihvatljiva iz za mjesnu biskupiju, ali i hercegovačku provinciju.
U dijelu Katoličke crkve u Bosni, dakle u Vrhbosanskoj nadbiskupiji i Banjolučkoj biskupiji te naročito u Franjevačkoj provinciji Bosna Srebrena, ima određeni broj crkvenih dužnosnika koji se ne slažu s višegodišnjom razgraničavajućom politikom uspostave hrvatskoga entiteta bez hrvatskih područja u RS-u i nekih dijelova u FBiH. Međutim, taj dio svećenstva je ipak malobrojniji u odnosu na one svećenike u Bosni, a o Hercegovini da i ne govorimo, koji zlorabljuju oltar i vrlo jednostrano na granici drskosti podržavaju prododikovsku entitetsku politiku HDZ-a BiH i definitivno križanje stoljetnih prostora u Bosanskoj Posavini i sjeverozapadnoj Bosni. To se dakle najbolje vidjelo na listopadskim izborima.
Podsjećamo, čelnici HDZ-a BiH su, kao što je to već ustaljeno skoro 25 godina, redovito i često primani u župne urede i obasipali su lokalne župnike tuđim novcima i drugim darovima, ali i lažnim obećanjima. Ako zanemarimo osobno pravo svakoga svećenika i časne sestre simpatizirati i glasovati za stranku po svom odabiru i uvjerenju, moglo bi se kazati kako je odnos Katoličke crkve u Bosni i HDZ-a BiH u nekim segmentima, u najmanju ruku, čudan i neobjašnjiv. Na jednoj strani su brojni primjeri kritike politike odustajanja od hrvatskih područja u RS-u, pa dakle i opstrukcije povratka prognanika, te stvaranje hrvatskoga entiteta samo na širem području Hercegovine i to od samoga kardinala, Vinka Puljića, biskupa Franje Komarice i Pere Sudara, provincijala Lovre Gavrana, a onda se na izborima dogodi gotovo plebiscitarna potpora takvoj politici, odnosno stranci koja je vodi.
U nekim krugovima se to objašnjava ipak snažnom financijskom koristi koju dio katoličkoga svećenstva ima ili izravno od stožernih dužnosnika ili neizravno kroz različite projekte od sudjelovanja HDZ-a BiH u vlasti. To je sve razumljivo, makar HDZ BiH kao niti bilo koja druga stranka ne bi smjela davati državne novce makar i posredno i time "podmićivati" kler za izborne pobjede. To rade i druge vjerske zajednice. Na mnogo mjesta i od mnoštva uglednih katoličkih vjerodostojnika ćete čuti kako politika HDZ-a BIH još od rata vodi nestanku Hrvata katolika iz Bosne, ali njezine službene osude, a kamoli otklona nema.
Pomoć
Naprotiv, javna je tajna da su neki hrvatski dužnosnici iz BiH i Hrvatske nudili izdašnu financijsku pomoć ili građevinski materijal za obnovu župnih crkvi i ureda svećenstvu u Posavini i u Banjolučkoj biskupiji, ali su za te usluge besramno tražili ispod stola povrat gotovine od 15 posto od dobivene pomoći. Ako je notorna činjenica da je jedan broj časnih župnika s gađenjem odbio takvu nemoralnu ponudu, znači li to onda da pojedini svećenici ipak nisu mogli odoljeti "mirisu novca", crijepa i cigle pa su sklapali i takve grešne aranžmane. Pazite, nekako je nelogično da je povratak Hrvata u RS sabotiran i da je na odumiranju, a istodobno se u povratničkom selu Garevac kod Modriče, gdje također nema masovnoga održivoga povratka, na predizbornome skupu HDZ-a BiH navodno nađe čak 11 svećenika. Ta je informacija procurila iz samoga kardinalovoga okruženja, naravno od onoga dijela koji ne podržava uplitanje Katoličke crkve u politiku, a napose ne jednostranu potporu isključivo HDZ-a BiH. To nisu male i bezazlene stvari i to bi vrh Katoličke crkve morao preispitati.
Vjerničko stado 'curi' ne samo iz Bosne, mladost odlazi i iz bogate Hercegovine, Livna, Tomislavgrada. Toga je svjestan veliki broj svećenika iz Bosne, ali nemaju snage pa čak neki i ne žele nešto radikalnije mijenjati u odnosu spram politike HDZ-a BiH. U BiH se pomodarstvo brzo širi pa se nemojmo iznenaditi ako se sindrom perfidne prisege u bogomoljama ne prelije i na naše prostore. Ne zaboravimo, Milorad Dodik je stožernicima uzor.
