Tjekom nedavnih (listopad 2014.) radova na novoj grobnici u groblju u Donjem Proboju mladi majstor Tihomir Škrobo iz Donjih Radišića otkopao je više komada stare cigle. Na jedno pola metra dubine počeli su se pojavljivati manji komadi a što je ištao dublje nalazio je veće. Na dubini oko jednog metara pronašao je nekoliko ovećih komada koji su ležali na čvrsto izlivenom, po njegovoj procjeni, podu. Na jednom od većih komada, na svu sreću, nalazi se ime proizvođača. Premda je samo djelmično sačuvan "tvornički žig" dovoljno je vidljiv da se može jasno zaključiti iz kojeg vremena potječe i u čijoj je ciglani crijep napravljena.
Gospodin Jure Čuvalo mi je javio o pronalazaku i odmah smo dogovorili sastanak s g. Škrobom. On je donio pronađene komade cigle i predao meni na brigu. Drugi dan sam se našao s poznatim ljubuškim arheloškim i lingustičkim stručnjakom magistrom Radoslavom Dodigom i njemu je odmah bilo jasno o čemu se radi. Ovdje donosimo Radoslavov opis ovog vrijednog pronalaska.
Pečat L(uci) Maltini Abascanti, Proboj
Mjesno groblje u Proboju odavno je poznato u arheološkoj literaturi. Početkom 19. st. povjesničar Carl Patsch bilježi da se oko katoličkoga groblja u Proboju, koje se nalazi kod izvora Kovačina, prostire rimsko naselje, koje je prepoznatljivo po komadima crijepa i ostacima zidova. Tu su kasnije pronađeni ulomci dvaju rimskih natpisa, miljokaz careva Vibija i Voluzijana ( 3. st., danas u Muzeju Hercegovina u Mostaru), kao i ostaci jedne ranokršćanske crkve (9 x 4,5 m), što ju je otkrio 1959. župnik u Grljevićima fra Vojislav Mikulić. Istraživač antičke prošlosti Ljubuškoga Ivo Bojanovski obišao je probojsko groblje 1979. i zabilježio nalaze kamenih kvadera i žbuke u groblju, što su bili otkriveni prigodom ukopa Mirka Čuvala pok. Frane. On je bio mišljenja da se jedna villa rustica protezala i na današnje groblje (100 godina Muzeja na Humcu, Ljubuški, 1985., 87.).
Početkom 21. st. pronađen je u obližnjem iskopu zemlje blizu groblja jedan pečat na crijepu C. Titi Hermerotis. No on nije ostao osamljen kao nalaz. Naime, pronađen je još jedan pečat u groblju na krovnome crijepu L(uci) Maltini Abascanti, djelomice oštećen, ali prepoznatljiv. Sličan ulomak s istim pečatom, nešto bolje očuvan, pronađen je 1892. na lokalitetu Dračevica u Radišićima (F. Fiala, Glasnik Zemaljskoga muzeja u BiH, V, Sarajevo, 1893., 524., sada u Zemaljskom muzeju BiH u Sarajevu). Pečat tvorničara crijepa Lucija Maltinija Abaskanta nije široko rasprostranjen. U provinciji Dalmaciji poznata su samo dva primjerka: jedan iz okolice Zadra i drugi iz Salone. U Italiji nisu poznati ovi pečati. Nomen gentile Maltinius nije čest. Poznato je nekoliko primjera iz srednje Italije. S druge strane nadimak (kognomen) Abascantus, koji je grčkoga podrijetla (sa značenjem zaštićen od zla, protected against evil) čest je u Grčkoj i Rimskome Carstvu - Italija, Hispanija, Galija i Dalmacija. Nose ga uglavnom oslobođenici - libertini, pa je sva prilika da je i naš L. Maltinius Abascantus bio Grk podrijetlom, koji je dobio slobodu od gospodara Lucija Maltinija i dodao njegovo ime svojemu.
Pitanje je gdje se nalazila opekarska radionica L. Maltinija Abaskanta? Dosadašnja mišljenja uglavnom su navodila Salonu kao mjesto proizvodnje. Ipak, sada kada su dva pečata pronađena u Ljubuškome, nije isključeno da je tvorničar L. Maltinije Abaskant imao pogon za proizvodnju crijepa i na području Proboja ili Radišića.
Radoslav Dodig, Ljubuški, 29. 11. 2014.
Crijep s pečetom i ostali nedavno pronađeni komadi crijepa predani su 27. studenog 2014. fra Milanu Jukiću, kustosu Franjevačkom muzeja na Humcu.
