Hoće li ekipa filma "Preko mosta ljubavi" biti pripuštena sama sebi?

Je li moguće da se jedna mlada dvadesetdvogodišnja djevojka upustila u složen i zahtijevan projekt snimanja dugometražnog filma? Mnogi će se složiti da bi to bio izazov za tako mladu osobu, koja se rodila i živi u Hollywoodu okružena obiteljima poznatih filmaša. Opet je pitanje, bi li i u takvim uvjetima uspjela u samo godinu dana; napisati scenarij, okupiti stručnjake koji su joj dali podršku, odabrati glumačku ekipu, unajmiti opremu za snimanje, obaviti zahtjevnu probu i dočekati da nakon tako kratkog vremena padne prva klapa snimanja? Zar je potrebno čekati ishod filma pa da zaključimo kako je ova mlada redateljica i glavna glumica Kristina Barbarić stvarno uspjela?

Ili, još bolje; daj postavimo pitanje što mogu učiniti pojedine naše općine kako bi ovim mladim ljudima olakšale snimanje na svojim prostorima kroz idućih tridesetak dana?

Stariji Ljubušaci pamte da je u našoj općini prije 50-tak godina snimano samo dio dugometražnog filma za djecu i omladinu. Snimala ga beogradska filmska ekipa, a zvao se; "Orlovi rano lete". Najduža scena filma snimljena je na Kravici. Na samom kraju pojavljuje se jedna djevojčica, na onoj sedri ispred slapa, i dugo samo stoji i maše dok je trajala odjavna špica. Kasnije se mnogi pitali; zar je bila potrebna tolika strka općinskih vlasti kako bi se što bolje ugostila ta filmska ekipa za samo par minuta filma? Ostalo je u sjećaju da jedan dobar dio ljeta žene nisu mogle sići na Kravicu oprat rublje i donijeti u burilima vode, a sve to dok se ta ekipa natezala i čekala povoljno vrijeme za snimanje. Neki su opet zaključili kako je tim Beograđanima omililo gostoprimstvo uz dobro vino pršut i sir, pa su još odlučili sačekat da prispiju prve smokve i grožđe.

Stvarno me zanima na kakvu će podršku i gostoprimstvo naići ovi naši mladi filmaši, koji će naporno snimati kroz narednih tridesetak dana i to; cijeli film ovdje među nama i u našem susjedstvu. Volio bih da nisam u pravu, ali imam osjećaj da ovi naši političari iz vlasti nisu sposobni sami ponuditi neku pomoć, već žele da ih se dugo moljaka i vuče za rukav. Zar bi njima na vlasti pao ugled ako pokažu snagu dobre volje i sami odu do ove filmske ekipe i ponude im nekoliko zaštitara, ili jednu policijsku patrolu koja bi povremeno uredovala promet na pojedinim lokacijama snimanja?

Poznajući mentalitet naših ljudi, sve su prilike da će ekipa filma "Preko mosta ljubavi" biti pripuštena sama sebi!

Mogu mislit, na nekoj lokaciji snimanje već u tijeku, neki lokalni dečko zapazio skupinu lijepih djevojaka i sa svojim motorom stalno gasa, proliće oko njih nebili kojoj zapeo za oko. Tko bi mu u tom trenutku mogao objasniti da zvuk njegova motora bilježi osjetljiva filmska oprema još na pola kilometra udaljenosti? Ne treba isključiti još gore scenarije koji ih mogu zadesiti za vrijeme snimanja. Što ako na nekoj lokaciji postave opremu i samo što nisu započeli snimanje, kad gle nezgode: Nedaleko od njih neki dedo u vrtlu freza i sam sadi krompire! Što im drugo preostaje već da sklope opremu i da dedi pomognu na brzinu posadit krompire, a ako im ostane još sunca mogli bi taj dan snimit koju scenu.

No, što u ovom trenutku treba pametno poručiti našem narodnom mentalitetu? Možda to da u svakom slučaju ne ometaju ovu filmsku ekipu idućih tridesetak dana dok ne obave svoj posao. A, kad film posjeti neke od međunarodnih filmskih festivala, i, kad nam drugi pokušaju objasniti kakvi talenti već dugo žive među nama: - E, tad će biti vremena da se hvalimo kako su pojedini sudionici filma naši bliži ili daljnji rođaci, ili, eventualno prijatelji naših dobrih prijatelja sa kojima smo nekada skupa bili na kavi!