Nekoliko politički neozbiljnih i obrazovno nedoraslih osoba u posljednjih 15 godina hrabro se poigralo s narodnim dobrom i društvenim životom stanovnika općine Ljubuški. Umjesto ministriranja u ozračju demokracije oni su stvorili sustav društvenog kmetstva u kom se narod doslovno mora klanjati njihovom političkom sustavu i sustavu nametnutih društvenih vrijednosti.
Samo u neslobodnim društvima jedna interesna skupina nameće društvene vrijednosti s bezakonjem, podobnošću i manirima korupcije, stvarajući usiljenu ovisnost o svojoj moći. Da to bude još gore sve kamufliraju lažnim kršćanskim svjetonazorom i domoljubljem, a od toga u njihovom djelovanju nema ništa.
Razbijeno društvo
Ljudi su se odvojili od crkvenog vjerovanja i svjetonazora, a osobito oni koji upravljaju, a koji bi trebali biti birani na demokratski način.
Kod nas se demokracija ne razvija, jer lokalna politika na represivan način vlada, želi upravljati i namještati sustav biranja, krasti narod i nametnuti norme zaštite takvog represivnog sustava. U socijalizmu su to zvali društvena samozaštita, a danas nije ništa drugačije. Pa i ne može biti, jer doslovno vlada UDBA. Hrvati Hercegovine umjesto okretanja zapadu, imaju iščašene vratove. Glava im sve češće gleda ka Bizantu pokušavajući politički spletkariti sa srbijanskom trgovačkom politikom.
Pogledajte primjer političke naivnosti. Prije mjesec dana Nevenko Barbarić je silom postao predsjednikom ŽO stranke, samo zbog kandidature i odlaska u Hrvatski sabor, što se pokazalo neuspjelim projektom. Javno je priznao sređivanje odlaska 5000 glasača ili pijuna transportiranih javnim resursima, a dobio je mnogo manje glasova. Tu se vidi politika sile u oholosti s jedne strane i biračko promišljanje po kojem on ne zaslužuje glas usprkos silnih političkih funkcija i ospjene nedodirljivosti.
Da bi sustav represije imao učinak računalo se s teškim raslojavanjem ljudi po stranačkoj pripadnosti. Tako Ljubuški sliči na jednu mnogonacionalnu općinu u kojoj stranačka nadnacija ni slučajno ne smije imati kontakt s drugim stranačkim nacijama. Ako s eto dogodi onda slijedi kažnjavanje i dugogodišnja pokora i dokazivanje.
Zbog toga imamo prazne ulice i sabornice u seoskim kafićima koji su postali javna okupljališta i gotovo ugašene društvene aktivnosti.
Općina materijalno i financijski opustošena
Većina Ljubušaka zna financijsko stanje općine. Zapravo znaju da je teško, ali su im nepoznate brojke.
Evo ih ponovno: dug javnih poduzeća je blizu 11.000.000 KM, kreditno zaduženje općine s dugom za Nativu se približava 10.000.000 KM, zatim slijede tekuća dugovanja po proračunskim kontima i sudskim presudama. I tekuća dugovanja su milijunska.
Javna poduzeća su propala, ostala su neprivatizirana i opustošena. Samo duhanska stanica ima nekoliko vlasnika. Autobusni kolodvor godinama nije pravno i vlasnički riješen. Upravljačke strukture i direktori u javnim poduzećima su postavljeni na nezakonit način. Desetine hektara općinskog zemljišta je uzurpirano.
Sa svime se upravlja po načelu - a gdje sam ja tu. ALBA-i je nezakonito dodijeljeno gotovo 1.600.000 KM, a jedno građevinsko privatno poduzeće je privilegirano za javne radove, te je od 2004. godine samo s općinom sklopilo višemilijunski vrijedne ugovore. U tim radovima se dobro pilo i želo.
I što sada?
Eto to je samo gruba stvarnost, kroz koju smo izgubili smisao društvenog rada i života, stvorili društvo duhovne bijede, nacionalne veleizdaje i upitne budućnosti. Pa iseljavamo se, odlaze obitelji za Njemačku, Ameriku i Kanadu.
Što je potrebno činiti? Ni MOST nam pomoći ne može, prvo treba isušiti močvaru kako bi dobili bar jednu zdravu obalu.
