Javno komunalno poduzeće d.o.o. Ljubuški je poduzeće od posebnog društvenog interesa, koje je osnovano od strane Općine Ljubuški za vršenje poslova iz oblasti komunalnih djelatnosti.
Da, zamislite, javno poduzeće i društvo s ograničenom odgovornošću, i poduzeće i društvo, a čudnih li naših zakona.
No, ne ulazeći i ne polemizirajući sam naziv društva, odnosno poduzeća, ili što li je već, pojam ograničene odgovornosti mogao bi biti povezan samo s rukovodstvom poduzeća i to u smislu izraza „ograničene odgovornosti“ preuzetom iz sudske medicine ili psihopatologije, gdje je „ograničeno odgovoran“ onaj koji ne zna upravljati svojim postupcima.
Na čelu našega JKP Ljubuški stajao je direktor Brkić, koji je za vrijeme svoga mandata /koliko-toliko/ posložio neke stvari u tom poduzeću. Jedna od neposloženih crnih mrlja je bila ta što su na račun JKP-a između ostalih, „lijegali“ uposlenici tog poduzeća, i to zbog /zamislite/ neuplaćenih doprinosa i nepoštivanja Kolektivnog ugovora – na način da se na blagajni poduzeća primala plaća u iznosu od cca 850KM, a prijavljivao se tadašnji minimalac /290KM/. Ma ništa strašno, po uposleniku je cifra bila cca 25.000 KM bez kamata, od kojih je kako doznajemo i jedna izvršena, dakle jedan uposlenik je „odlegao“ s računa.
Novi „šerif“ u komunalnom poduzeću je dipl.ing. agronomije gospodin Gordan Bradvica.
Inače nastanjen u Veljacima, bivši komesar policije, a diplomu agronomije Mostarskog univerziteta s lijeve strane stiče godine 2000, ili pak 2001, /podatak nije moguće točno ustanoviti/.
Uposlenih u prostorijama JKP-a Ljubuški ima oko 70-tak. Od njih 70-tak samo ih 10-tak vrši nelegalne priključke vode po općini Ljubuški, i to po poljima i ravnicama, a po sustavu „kap po kap“- gratis s glavnog vodovoda. Sustav „kap po kap“ u općini Ljubuški je dobio prefiks „klorisani“ – biće da voda potpomognuta klorom daje vinogradima bolji urod.
No o kloru i vinogradima na znanje i ravnanje agronomima.
Zakon o javnim poduzećima i zakon o javnim nabavkama striktno propisuju da se u javnom poduzeću ništa ne može nabavljati bez oglasa o javnoj nabavci. Oglas o javnoj nabavci se objavljuje u Službenim novinama Federacije, odnosno u nekom od dnevnih listova.Oglas u Sl. novinama Federacije košta cca 600KM. Nismo svjedoci nekih velikih oglasa – vjerojatno je županijska inspekcija bolje upoznata s tim slučajevima.
Zakon o donacijama i dotacijama zabranjuje javnim poduzećima da vrše bilo kakve donacije ili dotacije, kojih je zadnjih godina itekako bilo – al kako rekoh, vjerojatno je županijska inspekcija i sa ovim bolje upoznata.
O Udrugama i vodovodu, čudna priča. Nikad nisam čuo da se Udruga može osnovati za potrebe koje su od posebnog društvenog interesa. Dakle, ispada da je vodovod dijelom vlasništvo Udruge, al eto, rupe i brazde u koje su polagane cijevi su općinske. Dakle odgovor na pitanje kako nastaje vodovod u općini Ljubuški bi bio slijedeći:
- „Uzmemo iskopane rupe u vlasništvu Općine i u njih stavimo cijevi u vlasništvu Udruge kroz koje protiče voda za koju JKP Ljubuški izdaje račun – i dobijemo vodovod“…
30-tak domaćinstava općine Ljubuški je prije par dana ostalo bez vode, na način skidanja vodomjerila i isključivanja s vodovodne mreže. Razlog – neplaćeni računi za vodu stari i po nekoliko godina.
Bez obzira na činjenicu da se preko 50% računa ispostavlja na ime već poodavno preminulih ugovarača, bez obzira na sudsku zaštitu, na postupak utuženja, pardon pokretanja izvršnih postupaka u sudu i to putem računa za vodu i komunalne usluge kao vjerodostojne isprave, bez obzira na zastaru koja doduše predstavlja obvezu - međutim druga strana ima pravo prigovora – i to za sve račune starije od godinu dana, etc, etc…
Srećom, vodomjerila su vraćena i to po nalogu Općinskog suda u Ljubuškom, usvajajući privremenu mjeru tužitelja protivu tuženika JKPLjubuški, koja je glasila „narodski“ rečeno ovako nekako: „Vratite brojilo čovjeku, i to u roku od 24 sata, inače ćemo Vam „leći“ na račun s kaznom od oko 1000 KM“…
Tako to radi gospodin Gordan Bradvica, koji će vjerojatno ući u legendu ili bolje rečeno u Kuću slavnih općine Ljubuški. Njegovi obožavatelji već poodavno govore kako je on to zaslužio svojim djelima mnogo ranije. Pogrešku će ispravit Nevenko Barbarić i Ćane Primorac. Njih dvojica zato što je Nevenko stranački vođa koji je morao poslušati Ćanu da postavi gospodina Bradvicu na čelo JKP Ljubuški.
Dotaknimo se i činjenice da JKP Ljubuški grca u finansijskim problemima.
Svakako, da u financijskim stvarima, ekonomisti to dobro znaju, ima gotovih izraza, stereotipnih rečenica, koje imaju velikog odjeka u javnosti, djeluju smirujuće i ulijevaju povjerenje.
Tako, predstavljajući s nesumnjivim umijećem, ovaj ili onaj, pasivni dug, kaže se: ovaj iznos nema ničeg pretjeranog; - on je prirodan, on je sukladan prethodnim proračunima; iznos nepokrivenog duga nema ničeg uznemirujućeg, alarmantnog, dapače veoma je umirujući; Sljedeće će godine deficit iznositi samo… Deficit je veći nego što se predviđalo, al prošle je godine bio još veći…
Ova široka priča vrijedi i za JKP Ljubuški.
I da zaključimo: jedno od osnovnih ljudskih prava koje je zagarantovano i u Ustavu Bosne i Hercegovine i u Konvenciji o ljudskim pravima je pravo na život. Da, zamislite, pravo na život. Pravo po kojem svatko „gazi“. A da bi živjeli treba nam voda!
Ima istine, dragi čitaoče i u tvom razmišljanju:
Ako je jedan kilogram čovječetine 1,25KM , onda je život čovjeka jednak 100KM, a pravo na 100KM je zajamčeno Ustavom, a Ustav je u prodaji za 11,90KM.
Napomena: Iz ovoga gore navedenog ne proizlazi da i oni manje kilaže nemaju pravo na život, odnosno pravo na 100KM, odnosno pravo da kupe pravo na život po 11,90KM.
