"Sjećanje na Radoslava Dodiga"

Radoslav Dodig je dio elitnog kruga Ljubušaka koji je zadužio ljubuški kraj i ušao u skupinu osoba koje će povijest pamtiti i Ljubuški slaviti. Pokazao je to i skup priređen njemu u čast pod naslovom “Sjećanje na Radoslava Dodiga” - večer zahvale i sjećanja, koji je, u povodu obilježavanja Dana općine Ljubuški, upriličen u Gradskoj vijećnici. Brojni Radini prijatelji, kolege, poznanici i građani Ljubuškog došli su prisjetiti se svoga poznatog sugrađanina, a posebno mjesto imale su njegova supruga Nada i kći Lana.

Iznimno zanimljivo, podrobno, na trenutke vrckavo i šaljivo, kako je znao nastupati i njihov veliki prijatelj, no prijateljski prisno i dirljivo te s velikim poštovanjem, o Dodigu su govorili njegovi prijatelji - Ivo Lučić, Miroslav Palameta i Ivan Vukoja.

Bili su to najčešće isječci s njihovih susreta, druženja, putovanja, radnih i stručnih aktivnosti i rasprava, u kojima su iznosili što je i kako Rade rekao, kako se u nekim trenucima postavljao, što je mislio, što zaključio..., što je često izazivalo vedar smijeh posjetitelja.

- Radoslav Dodig bio je nepomućena intelektualna i nepokolebljiva moralna vertikala, dostojna prisjećanja i zahvalnosti, slavljenja i nasljedovanja, zaključio je svoje nadahnuto izlaganje i prisjećanje Ivan Vukoja.

- Njegove ćete radove naći u posve perifernim časopisima, on tome nije pridavao značaj, ali i u glasilima Hrvatske akademije, u literaturi koja se preporučuje studentima, pogotovo iz područja epigrafike, istaknuo je Miroslav Palameta. Ivo Lučić podsjetio je da su se Dodig i on politički jako razlikovali, oko toga se znali prepirati, katkad i posvađati, ali nikad s ljutnjom, iznosili su argumentaciju, uvjeravali jedan drugoga, ali, kako reče, nije u tome bilo nekog velikog uspjeha.

- U dokumentaciji Udbe pronašao sam dokument u kojem je pisalo da je on bio pod operativnom obradom i da je registriran kao “građanski liberal”.

I ja sam bio pod obradom i registriran kao “veza neprijateljske emigracije”. Tako su nas definirali i tako smo mi nekako i funkcionirali - on kao građanski liberal, ja kao neka vrsta nacionalista, i u politici smo mi negdje s tih pozicija otprilike i nastupali, objasnio je Ivo Lučić političke razlike dvojice prijatelja.