Ulazeći u deseti dan braniteljskih prosvjeda na Bijači, i drugim djelovima FBiH, od zaborava otkidamo kolumnu fra Žarka Ilića, objavljenu u Ljubuškom glasniku 1992. godine. Fra Žarko je proročki ukazao na genezu društvenih problema, zbog kojih i danas, više od četvrt stoljeća nakon pisanja, branitelji prosvjeduju i traže svoja prava.
Ćitatelji mogu usporediti ondašnji i današnji odnos svjetovnih i duhovnih vođa spram životnih problema, u svjetlu pravde i nepravde. Na slici - Fratri s braniteljima na bojištu, 5.6.'92. Snimio S. Alilović.
Stručnjaci tvrde da ne postoje ni samo dva ljudska bića koja se ne bi po čemu razlikovala. Ta raznolikost doprinosi ljepoti svijeta, a istodobno svjedoči o mudrosti i moći njegova Stvoritelja. Ali prirodne razlike ne umanjuju niti uveličavaju dostojanstvo ljudskih osoba. Ono je u svih jednako. Na nj pogotovu ne utječu imovinske, društvene ili obrazovne okolnosti pojedinaca, skupina i naroda.
Ako pojedinci svoje osobitosti nesebično ugrađuju u opće i pojedinačno dobro drugih, tim doprinose rastu svog osobnog dostojanstva. Zato raznolike uloge u društvu same po sebi ne udaljavaju ljude nego ih zbližavaju i ujedinjuju.
Međutim, to se zbiva samo ako javne društvene uloge odgovaraju stvarnim svojstvima i sposobnostima pojedinaca.
Svi, naime, uviđamo kako su za različite poslove nužne određene duševne i tjelesne sposobnosti, a osobito stručno znanje. Ako se podjela javnih društvenih uloga zasniva na tim pretpostavkama, društvene razlike su pravedne. Tada ljudi mogu stvarno doživljavati svoje dostojanstvo i poštivati tuđe.
Ako pojedinci zadržavaju ili preuzimaju uloge za koje nisu prikladni, oni stvarno sami sebe omalovažavaju i tim vrijeđaju druge, pa nemaju u koje ime očekivati da ih okolina poštuje. Dok ima stručnjaka, nije pravedno da javne stručne poslove obavljaju nestručnjaci. Nekoć su svećenici obavljali i liječničku službu. Ali danas bi to bilo njima nerazborito i drugima štetno. Slično bi bilo nezarumno da gospodarski stručnjak obavlja električarski posao, električar trgovački a trgovac novinarski ili književnički. Sve bi to bili grubi uzorci koji nikome ne bi trajno koristili. Povrh prirodne sposobnosti i stručnog znanja prikladnost za odgovorne društvene poslove ovisna je i o ljudskom poštenju.
A ta se sposobnost u demokratskom društvu provjerava povjerenjem ili nepovjerenjem najbliže okoline. Bez toga je i najsposobnijem stručnjaku teško uspjeti. Ako se u društvu neravnomjerno raspoređuje teret i odgovornosz za opće dobro, i to izaziva nezadovoljstvo u ljudskim srcima i negodovanje u zajednicama. Sebičnjaci "velikog kalibra" redovno bježe od zajedničkih obveza, tereta i odgovonosti, ali istodobno nastoje osigurati prednosti zajendičkog života. Takvi zagorčavaju život najprije onima oko sebe, pa na koncu i sebi. Svi oblici nepravde ruše među ljudima povjerenje. To je uvijek bolno.
U ratnom je vremenu i sudbonosno izazvano, jer se izravno tiče ljudskih života.
A oni su nenadoknadivi. Prirodni uvjet za odvažnost i ustrajnost naših branitelja danas jest njihova svijest o pravednim ciljevima i metodama obrambenog rata, njihovo uvjerenje o pravednoj podjeli tereta i jamstvo državnog vodstva da će sutrašnji državni poredak biti pravedniji od jučerašnjega. Tomu najviše doprinosi stručna i poštena organizacija ukupnog društvenog života i rada. Ali istodobno je važno pravodbno i istinito obavještavati ljude o svemu što ne ugrožava sigurnost obrane.
Ljudi koji su spremni žrtvovati život za svoju domovinu i za pravednu slobodu imaju pravo znati sve što se tiče njihove žrtve i njezina cilja. Vjerujem da bi se mnoge glasine suzbile i neraspoloženja smanjila kad bi i stranački prvaci, i politička vlast i vojno zapovjedništvo održavali informativne sastanke s braniteljima i s ostalim pučanstvom. Sigurno bi ukupnoj društvenoj ravnoteži i obrambenoj sposobnosti mnogo značilo kada bi svaki naš vojnik, branitelj pogotovu, znao da u službenim spisima njegove postrojbe, središnjeg zapovjedništva ili određenog općinskog ureda postoje podaci i sadržaju, mjestu i vremenu njegova službovanja te kad bi se praktično i pismeno vodila briga o društvenim i gospodarskim ne/prilikama njegove obitelji.
Tim bi se osiguravalo uzajamno povjerenje. A ono je u međuljudskim odnosima važnije od svih materijalnih, tehničkih ili bilo kojih ostalih društvenih vrednota. Zato se ne bi smjelo ugrožavati. Nikada! U ovom povijesnom obrambenom ratu pogotovu!
