Da je članska iskaznica HDZ-a primarni uvjet za zaposlenje u javnim poduzećima u dijelu BiH pod kontrolom HDZ-a općepoznata je stvar i ne treba je posebno elaborirati. No, ovih dana održava se javna prezentacija tzv. Kadrovske baze podataka HDZ-a BiH, što je jasna poruka da će se uhodana praksa još intenzivnije nastaviti. Dakle, ako nisi u HDZ-u, sjedi u kući i grizi nokte, diploma i prosjek ocjena su nebitni, jer nisi "naš."
Partijska iskaznica
Oni malo stariji prisjetit će se kako je partijska iskaznica i do 1990. godine igrala važnu ulogu u poslu. Međutim, čak i oni komunisti su bili tolerantniji od ovih. Naime, partijska iskaznica služila je onima s malo više poslovnih ambicija, a manje karaktera da bi ugrabili bolje plaćene fotelje, dok se težački i činovnički posao ipak mogao dobiti i bez famozne crvene knjižice. Danas, u 21. stoljeću, u Hercegovini teško da će se i čistačica zaposliti ako nije, kako oni kažu, "naša."
Onaj tko se usudi misliti, a kamoli na dva-tri mjesta javno progovoriti o tome, ipak neće završiti u "Ćelovini" ili na Golom otoku, tu su malo blaži od onih prijeratnih komunista. Taj samo neće moći dobiti posao, priljepit će mu etiketu propalice, besposličara, komunjare, jugonostalgičara, a neki će ga HDZ-ov lokalni siledžija premlatiti ili u boljem slučaju zatrašiti. Ako se, pak usudi, podići glas protiv nekog direktora, kojega je postavio HDZ u situaciji kada mjesecima nema plaću, zdravstveno i mirovinsko osiguranje, taj automatski leti s posla (vidi: Radio Herceg-Bosne).
Novokomponirani komunisti
Da su novokomponirani komunisti pokupili sve fore svojih prethodnika, potvrđuje i sljedeće. Naime, do tzv. demokratskih promjena, stvar prestiža je bila tko je "bolji komunist." Danas, pod 20- ogodišnjom vladavinom HDZ-a, mjeri se tko je "veći Hrvat." Jedan parametar je ostao isti mada je doživio salto mortale. I ovi i oni su poklanjali veliku pozornost Crkvi i vjeri. Dok su se do 1990. "pravi komunisti" dokazivali partiji tako što su u širokom luku zaobilazili Crkvu, ovi danas se dokazuju sjedenjem u prvim klupama, neki čak i na oltaru, npr. mostarske katedrale, gdje je, uz svećenika, najredovitiji Bariša Čolak. Šta će čovjek, neće valjda sjediti u klupama sa običnim smrtnicima, gdje ga neće svi vidjeti.
U svim poduzećima postoji podjela na "naše," što bi značilo članove Čovićevog HDZ-a i ostale, koji su posao dobili prije rata ili nekim nevjerojatnim spletom okolnosti bez članstva u stranci, zna se kojoj. "Naši" ne moraju ništa raditi, jer su naši, a napredak na poslu im je zajamčen samim tim što su, jel'te "naši." To je glavna referenca. U pravilu su u bližem srodstvu uglednijih HDZ-ovaca. Za one koji ne znaju, to su oni sa više kaznenih prijava. Pravilo je "što više kaznenih prijava, to veći Hrvat" Dakle, Čović je neprikosnoven, a iza njega tko drugi nego "sokolaši."
Vrankić mali Hrvat
Dragan Vrankić je, recimo, mali Hrvat, jer ima samo jednu kaznenu prijavu, onu za kupovinu poslovnih prostora za Službeni glasnik BiH. A i nije bila neka para u pitanju, 300-400 tisuća maraka. Rade Bošnjak, recimo, je malo veći Hrvat od njega, jer ima jednu kaznenu prijavu za ZZO HNŽ, ali i nekoliko potencijalnih. I da dalje ne nabrajamo.
No, nisu kaznene prijave jedino mjerilo hrvatstva. Sve babe u hercegovačkim selima znaju da je osnovni kriterij 'rvactva da si u adezeu. Božo Ljubić i Zvonko Jurišić također imaju ili će vjerojatno vrlo brzo imati kaznene prijave, ali nisu u adezeu, pa nisu i ne mogu bit' pravi 'rvati. Znači, ako nisi u adezeu, džaba ti i kaznene prijave, nisi "pravi Hrvat."
Članstvo u HDZ-u u predstavlja veći oprost grijeha od samog sakramenta ispovijedi. Tako recimo, nema nikakve veze što je bivši hrvatski član Predsjedništva Ivo Miro Jović bio član Udbe. To mu se automatski oprašta i zaboravlja, jer je u HDZ-u. Nema veze ni što je Čović kadar Saveza komunista od malih nogu. Nema veze čak ni to što je početkom 1992., dok je JNA napadala hrvatske gradove i sela, on potpisivao naloge za servisiranje Armijinih zrakoplova i helikoptera, koji su to radili. Nema veze ni to što se čak i potpisivao ćirilicom, a ne latinicom kao sav svijet iz rodnog mu Ljutog doca i okolice. Sve se to briše, a narod mu oprašta i zaboravlja zato što je, kao predsjednik HDZ-a, on "najveći Hrvat."
"Najveći Hrvat"
"Najveći Hrvat" može dogovoriti koalicijski sporazum sa "najvećim Srbinom," koji odaje državničke počasti ratnoj zločinki Biljani Plavšić i proći neokrznut. Može i na sva zvona hvaliti Republiku Srpsku kao bolji dio BiH, iako je nastala zločinom i protjerivanjem Hrvata. Može on bez sustezanja govoriti i o nepromjenjivosti njezinih granica ukoliko to stanovnici RS-a tako žele. Može biti i najveći kriminalac u državi, ali on u očima članstva njegove stranke i dalje neće biti kriminalac, jer mu "sve to namještaju zato što se bori za jednakopravnost Hrvata."
I da, tko god kaže da Čović "tali" sa Dodikom zato što su u istim problemima, onim pravosudnim, taj ili laže ili nema pojma. Prava je istina da Čović zajedno sa Dodikom Hrvatima pravi entitet, odnosno Herceg-Bosnu.
