Čitajući portale, gledajući TV, slušajući radio, često ćete naletjeti na medijski pojam "običan građanin" Jeste li se ikada zapitali tko je, dovraga, taj "običan građanin"?
Nedavno se, recimo, BeHa izdanje Večernjeg lista dosjetilo u konkurenciju za "Večernjakov pečat", pored živih ljudi, staviti i metaforičnog "običnog građanina", kojeg je predstavljala siva bezlična ikona. Iako sam navijao za "običnog građanina", u moru drugih šarenih lica sa estradne, sportske i društveno - političke scene on jednostavno nije imao šanse! Iako je moralna crta bila debelo na njegovoj strani, iako je po svim kriterijima "običan građanin", koji "preživljava od prvog do prvog" trebao glatko odnijeti pobjedu, to se nije dogodilo. Bljesnula su svjetla pozornice, izredale se večernje toalete, široki osmijesi i čestitari. I naravno, mali, sivi čovjek je "popušio". Sejdić i Finci su bili jači od njega samoga. Ili su bili više seksi. Tko će ga znati.
Pojam "običan građanin" je tako siv i neopipiljiv da se preko njega tako olako pređe, kao da nema nikakve veze s nama samima. Priznajte, sebe ne smatrate običnim građaninom. Je li tako? Lakše bi vam bilo da vas nazovu lopovom, šanerom, švercerom, dilerom, nego da vam netko kaže – E, svaka ti čast, ti si običan građanin! Nije privlačan, pa to ti je! "Običan građanin" je luzer, bezmudaš, budala, kreten, papak. I, da ne zaboravim,"običan građanin" je uvijek netko drugi!
Sad da vas pitam što mislite kako izgleda "običan građanin" vjerujem da bih dobio dosta zanimljivih odgovora. Evo, nagađam, reći ćete da to su oni luzeri koji još uvijek vjeruju u "sistem", koji još uvijek misle da se poštenim radom može osigurati egzistencija. Jesam li pogodio?
Dalje, reći ćete, možda, "obični građani" su oni koji su upali u prosjek, koji stalno nešto gunđaju, ali ništa ne rade da prestanu gunđati i koji su dozvolili da im sudbina ovisi o nadmetanjima na političkoj sceni, koji su stalno u minusu, stalno "donji"i koji stalno traže nekakvu pravdu, a nitko ih ne šljivi ni pet posto. Možda ćete na moje pitanje odgovoriti da su to oni koje nasumice intervjuiraju po ulicama i koji su u anketama za TV Dnevnik uvijek skloni prvo opaliti "Nemojte mene o politici" i pobjeći brže-bolje od kamere?
"Običan građanin" je nešto što nitko ne bi htio biti. No, očito je, "običnih građana" je na milijune u ovoj zemlji Ali, opet, vjerujem da ne želite imati ništa s "običnim građanima", zar ne? A pogotovo, gluho bilo, da biste priznali da ste baš vi jedan od tih "običnih građana". A vjerujem da tako misli većina istih tih "običnih građana". Bjež'te od mene kužni i šugavi! Nisam ja vaš!
Taj kronični nedostatak empatije i ta laž samome sebi da si netko drugi, a ne "običan građanin", koja se kao zlatna nit provlači kroz ovo društvo, srž je našeg problema. U ovoj zemlji većina želi biti sve drugo, samo ne želi biti "običan građanin". I pritom čini sve da od sebe odbaci svaki atribut "običnosti". Imitacija života u nas je dosegla najviši nivo, pa ćemo uraditi sve da budemo "neobični građani" koji voze auto iznad svojih mogućnosti, troše na gluposti samo da ih drugi vide da nisu oni ti "obični". Da ne nabrajam, znate već...okrenite se oko sebe. Svi žele biti elita, a kada se na TV-u spomenu problemi "običnog građanina" foliramo da to nisu naši problemi. Peglamo kartice do kraja, samo da nas ne skuže!
No, prava istina je da smo svi mi "obični građani". Ma koliko bježali od toga, mjesto za elitu je popunjeno. Svi ostali su zakasnili kad su se karte miješale i dijelile. Ma što mislili o sebi, oni odozgo sve vas gledaju kao male, sive ikonice, bezlična stvorenja, koja spajaju "od prvog do prvog", male ribice koje plivaju oko nogu i samo smetaju. A gledali ste u crtanim filmovima, ima ta fora - sve dok se ribice smatraju kitovima, a da to zapravo nisu, nema šanse da se jato ujedini, okupi i zaleti na ajkule! Drugim riječima, sve dok se svi ne pronađemo u pojmu "običan građanin" nemamo što očekivati. I bit ćemo samo epizodni glumci u ovom lošem filmu.
