ratne priče

Samo stotinjak metara od prve crte bojišnice nalazila se urušena kuća s nekoliko očuvanih prostorija, tamo je naša vojska između smjena ubijala slobodno vrijeme.

Umro je i pokopan je Mladen Solin. Na prvi pogled čovjek jednak kao i svaki drugi Ljubušak i Hercegovac. Pokosio ga prokleti rak i metastaza u najboljim godinama.

Prvi me put na ratištu probudila tišina! Odgovarala mi toplina vreće za spavanje i, još nisam želio otvarat oči, nastavim skladno disat i poželim se opet vratiti u san.

Dvije eksplozije koje su zaredale jedna za drugom, dobro su nam protresle kosti, obe su pale opet blizu ispred nas gdje smo snažno osjetili i prvu.

Nisam znao da će jedna neprijateljska zastava, koja je istaknuta na rubu bojišnice zapaliti tako veliki ratni plamen u mojim suborcima.

Ranjavanjem našeg suborca na "Kopenhagenu" neprijatelji u nama probudiše pravu ratnu zvijer, ranjenu zvijer koja se osjeti ugrožena i odluči skupo prodati svoju kožu.