Opstanak... ovdje... u našoj zemlji (2.)

...Prvi korak nove vlasti valjda neće biti likovanje. Prije plakanje...nakon sveopće inventure socio-ekonomskog i stanja u drugim oblastima, naših života u našoj stvarnosti.

Nova vlast neće imati vremena, prostora, izbora, za bilo kakvo ponašanje osim onakvog koje je posvećeno stvarnosti a koja zahtijeva neodgodivu disciplinu postupanja. Ipak, barem neće morati ulagati truda u spoznavanje i procjenjivanje štetne političko socio-ekonomske situacije kao posljedice orgijanja dosadašnje vlasti.

Rashodovne stavke u administrativno birokratskom, suludo brojnom aparatu, svih nivoa vlasti su, proteklih godina, u potpunosti izblokirale ekonomsko razvojnu orijentaciju, koja zapravo nije niti postojala, osimu deklarativnom smislu.

Danas smo baš svi svijesni te naše stvarnosti, jer smo je jasno uočili noseći njen teret sveopće erozije na svojim plećima. Dakle, većina nas posjeduje iskustveni sadržaj stečen u življenju metodom vlastite kože. A to nam nije trebalo, a i kakve li koristi od osuđivanja onog što bijaše jučer.

Sada smo bar malo pripremljeni, nositi se sa ovom stvarnošću, pod uvjetom da prestanemo nasjedati lažima, iluzijama, nerealnim procjenama, jer jedino u toj osviještenosti možemo, vrlo brzo skicirati svoju mapu kojom određujemo smijerove svojih života. Ako nam ta mapa bude istinita, onda ćemo znati gdje smo i gdje ćemo dospjeti.

Najveći problem nove vlasti neće biti taj što će u ogroman posao uljuđivanja ove naše zajednice, skoro pa, krenuti od nule, nego taj što će morati mnogo toga prepravljati i ispravljati i u svojim potezima kada krene u društveno-političku kirurgiju.

Svijet se sada mijenja iz sata u sat, a mi smo dio svijeta. Vlast je država, domovina...ova dosadašnja je u potpunosti redefinirala našu stvarnost i nakon vidljivog zbira svih pogubnih zala, koje ista očito gleda kroz neku patološku, njenu prizmu...hoće nastaviti svoje orgijanje!! Oni koji u listopadu preuzmu ovu pustošiju morati će izokrenuti onu povijesnu krilaticu jednog Američkog predsjednika i reći: "Nemojte pitati što vi možete učiniti za domovinu, nego recite što domovina može učiniti za vas"!? Drugog pitanja jednostavno nema jer narod je učinio sve, što je mogao učiniti...za vlast, tj.državu, tj.domovinu, a koja ga je baš onako temeljito, sistematski opljačkala.

Morati će se, analogno medicinskoj terminologiji, napraviti i kirurgija društvenog balasta koji egzistira po parazitskom principu uhljebljenja u sigurnosnim jaslama državne administracije. Sada možemo govoriti o vojsci budžetskih korisnika, koji ne samo da eroziraju novostvorene vrijednosti, nego i zadužiju i našu malu djecu, a skoro pa će i onu još nerođenu.

Ipak se mora živjeti ovdje i sada a život na koljenima...nije život.

Primjer: Ni mrtvim ni živim Sadikovićima ne treba nikakva reklama, jer su, zadirući u tri stoljeća svoja saznanja ,nesebično ostavljali nama, autohtonim ljudima i biljkama. Na toj ostavštini se da razvijati i zdravstveno i gospodarstveno.

I tako, odluči se još jedan Hercegovac preorijentirati svoj (prisilno) pasivni učmali život, u dinamično proizvodni ali nema ni kinte. I ode on s velikim entuzijazmom i idejom u jednu od mnogobrojnih stranih banaka koje su...tu, ovdje u našoj zemlji.

"Dobar dan, ja bih htio pokrenuti obiteljski posao, proizvodnje ljekovitih ulja, tinktura i masti od autohtonog ljekovitog bilja. Od potrebnih resaursa za isto posjedujem prostor, sirovinu....pored navedenog, potrebna su mi financijsko kreditna sredstva..."

Bankarski činovnik, na kojem se odmah da uočiti pripremljeni vokabularni obrazac za taj i takve upite: "pa znate naša banka u svojoj kreditnoj politici još nije oformila takvu kreditnu liniju...visokog rizika...neisplativi plasman...tržište kapitala...za sada ne....".

Naš entuzijasta ode u sve banke i ču manje više istu priču.

Demoraliziran...ode čovjek čekati neku novu vlast i bankarsku politiku...u birtiji, naravno.

Zašto nemamo regionalnu razvojno-investicijsku banku koja bi bila glavna arterija za naš ekonomski krvotok?!

Nijedan propis iz oblasti financijsko monetarne politike, ne spriječava stvaranje takve institucije koja, pod održivim i podnošljivim uvjetima, ubrizgava svježu krv u ekonomsko tkivo zajednice.

Pretpostavimo da je nova vlast već s njega odstranila administrativno, birokratske metastaze i u to tkivo putem pomenute banke (u pravcima osnivanja obiteljskih, malih, srednjih proizvodnih poduzeća), počela plasirati regenerirajući, svježi, namjenski kapital, kojem se odmah pridodaje i onaj koji je ušteđen nakon administrativnog parazitizma!?

Prvi vidljivi, osjetni...