Da, prije dvije godine na sjednici OV Ljubuški obrazlagano je stanje u JKP Ljubuški i javno sam kazao da ne mogu više ostati indiferentan na stanje u kojem se općina nalazi. Dok se nisam upoznao s načinom na koje je funkcioniralo ovo javno poduzeće nisam mogao vjerovati u razmjere problema s kojima se suočava, a koji će opteretiti općinu Ljubuški.
Žao mi je što sam čitateljima portala kroz proteklo razdoblje dočarao razmjere pljačke u Ljubuškom, naprosto što takvo stanje nikome nije drago, ali predstavlja našu stvarnost iz koje što prije treba pobjeći. Međutim, treba Vam biti na umu da ovo što smo do sada objavili ni približno nisu potpune razmjere kriminala koji se gotovo svakog dana događa oko nas u raznim institucijama i poduzećima.
Ako pogledamo stanje gospodarstva u općini i shvatimo da ono trenutačno ne postoji i zamislimo sliku u kojoj bi uništena poduzeća normalno funkcionirala, onda je jasno da smo za proteklih dvadeset godina izgubili stotine milijuna KM.
Postavimo pitanje tko nas je to opljačkao, u čije ime i za čiji interes? Zbog čega je općina Ljubuški u dubiozi većoj od 22.000.000 KM i tko je imao takvu slobodu da nas godinama krade i laže, govori da je veliki Hrvat i da ovaj grad nosi u srcu?
Čovjek kojeg izuzetno cijenim, dosta je stariji od mene, a smatram ga jednom od najvećih živućih moralnim stupova u Ljubuškom, me u dugom razgovoru upitao: "Hoćeš li uspjeti ovo dovesti do kraja?".
Moj odgovor mu je bio brz i nedvosmislen: "Da, sve dotle dok se ne prestane sa uništavanjem općine:"
Međutim, nisam ja jedina osoba u Ljubuškom koja radi na promjenama, tu je jako veliki broj mojih prijatelja i dobrih ljudi i oni nisu anonimni.
Što se prije dogode promjene u Ljubuškom, prije ćemo izaći iz krize. Oni koji su nas do ovoga doveli moraju što prije otići s vlasti i odgovarati za takvo stanje, a Ljubušaci trebaju kroz istinske demokratske izbore u utakmici programa izabrati vlast koja će sanirati stanje i općinu postaviti na pravi put.
Ljubuški godinama svoj proračun kanalizira kroz privatne džepove i razne uhljebe iz vodeće političke stranke. Novac za infrastrukturne radove je većinom odlazio u poznatu privatnu tvrtku, osim kad se nije radilo o visokogradnji..
Što se tiče zapošljavanja za osobe izvan stranke na vlasti nema mjesta. Dobre su i lažne diplome, samo neka su iz stranke, za koje su novac dobivali iz općine ili ministarstva.
Ljubušaci su svojom indiferentnošću dozvolili nastajanje pravog općinskog režima vladajuće stranke u kojoj se ne biraju prijetnje za uspostavu strahovlade, javnog laganja i omalovažavanja. Na žalost onih koji to provode to neće dugo trajati, jer slijedi vrijeme odgovornosti. Svi mi ćemo biti natjerani na promjene, jer se plaće već ne mogu isplaćivati. O bilo kakvom napretku nema govora u narednih minimalnih sedam godina.
A tek što mogu očekivati nove generacije Ljubušaka. Nečija djeca će imati stanove po Zagrebu i kuće na moru napravljene na tuđem znoju, ali djeca 99,99% Ljubušaka ne.
Nitko ne želi ovakav Ljubuški u kojem diplomu dobijete za dva dana, kulturno uništenom, u školama djeca nemaju temeljne uvjete za rad, dok se pojedini obrazovni biznismeni razbacuju milijunima maraka. Hoćemo li malo o tome? Da hoćemo i o tome, ali kao i do sada istinito! Pa to ljudima na vlasti ne odgovara, a odgovara roditeljima i djeci i nastavnicima koji se bore za kakvu-takvu plaću i pristojnu mirovinu, društvo znanja i socijalne pravde.
Gdje je povjerenje među ljudima i kako se pokazati svijetu, kad sami ne znamo voditi računa o sebi, kad smo zapostavili svoju dijasporu i ne gradimo pravedno društvo, moralne vrijednosti, već društvo spletki i podvala, političkog razdora i svekolikog propadanja. Bitno je da sam ja «tatin sin, da sam dobio diplomu, da me stranka stoji», …
Ljubuški treba dovesti u stanje urednog funkcioniranja i društvene organiziranosti, snažnih javnih poduzeća, primjerene infrastrukture, te vratiti društvene vrijednosti rada za njegov razvoj, a potencijala ne nedostaje.
Onda nema te žrtve, bez obzira na prepreke i preplašene uništavače naše općine. Dosta je vremena u kojem ste žigosani stranačkim žigovima, prijetnji i straha od domaćih «volksdeutschera» i njihove mladeži sa šorcevima i soknicama. Slijedi vrijeme otriježnjenja, te stvaranja osmijeha na licu svakog Ljubušaka, uživajući u Božjem duhu i nacionalnoj slobodi za život dostojan pravog kršćanina i Hrvata.
To Ljubuški zaslužuje, a ne ovo što nam je nametnuto!
