Na položaju velike stine (zaseok Beriš), na Humcu kod Ljubuškog, otkriveni su tragovi neolitičkog naselja otvorenog tipa. Arheološki potencijal ovog lokaliteta uočen je terenskim pregledom u okviru projekta "Rimska i kasnoantička nalazišta uokolo lokaliteta Gračine; Dokumentacija i nedestruktivne metode istraživanja" u suradnji Općine Ljubuški te Poljskog instituta za arheologiju. Shodno tome, planirana su i realizirana probna iskapanja koja su potvrdila naslućivanje karaktera nalazišta i datacije.
Iskopavanje je organizirano u suradnji kulturno-sportskog centra Općine Ljubuški te djelatnika za arheologiju Sveučilišta u Mostaru, Mirka Rašića i Tina Tomasa, kao i arheologa Josipa Tabaka i studenta arheologije Tomislava Mihalja. Značajan doprinos, ubiciranju, logistici i realizaciji ovih iskapanja dali su sumještani Krešo Vujević te Vinko Herceg.
Probnom sondom otkriveni su ulomci neolitičke keramika, kremena i životinjskih kosti u intaktnom kulturnom sloju, u kontekstu potencijalnog naseobinskog objekta. U subhumusnom i humusnom sloju zahvaljujući recentnoj meoliorizaciji terena pronađene su velike količine kasno antičke keramike koja potvrđuje i znantno kasnije trajno ili privremeno prebivalište.
Neolitik ili mlađe kameno doba je prapovijesno razdoblje obilježeno značajnim prije svega gospodarskim i društvenim promjenama koje su implicirale čitav niz novih pojava u materijalnoj i duhovnoj kulturi prapovijesnih ljudskih zajednica. Novuum koji bitno određuje neolitik je gospodarstvo zasnovano na stočarstvu i zemljoradnji, čime je osigurana konstantna i relativno sigurna dostupnost hrane, te sjedilački način života koji je organiziran u naseljima permanentnijeg tipa. Najvažniji aspekt koji se javlja u materijalnoj kulturi neolitičkih zajednica su predmeti od keramike (naročito keramičko posuđe), koji postaju osnovni element u određivanju neke neolitičke kulture. Koje su prema vlastitim afinitetima, i na sebi svojstven način tu keramiku izrađivale i ukrašavale. Keramiku pronađenu na lokalitetu Beriš možemo datirati u srednji i kasni neolitik (5000-3500 g. pr. Kr.).
Općenito kroz prapovijest, kulturno-povijesni razvoj Bosne i Hercegovine u velikoj mjeri je određen prema geomorfološkim kriterijima. Tijekom neolitika to je možda i najviše izraženo, s jasno izdiferenciranim kulturnim zonama, od kojih je Hercegovina najviše individualiziran areal. Naime, prirodno gravitiranje Hercegovine istočnoj Jadranskoj obali ostala je trajna odrednica ukupnih razvojnih procesa tijekom neolitika koji su u velikoj mjeri kompatibilni s onima dokumentiranima na širem prostoru istočnog Jadrana i Mediterana. Prema tome stariji neolitik Hercegovine obilježava razvoj impresso kulture, srednji neolitik danilske, a mlađi neolitik hvarsko-lisičićke kulture. Na prostoru Hercegovine poznato je više neolitičkih nalazišta od kojih izdvajamo Ćiševine u Lisičićima kod Konjica, Zelenu pećinu iznad vrela Bune kod Mostara, Čaire, Hateljsku pećinu, Lazarušu i Jejinovaču kod Stoca, Vukove njive i Žukovičku pećinu kod Posušja te Ravlića pećinu iznad vrela Tihaljine u Drinovcima i dr. Neolitička nalazišta na otvorenom iznimno su raritetna, lokalitet u Berišu, poradi položaja između dvaju rijeka u polju, i goleme koncentracije vode, možebitno predstavlja neolitsko sojeničko nalazište otvorenog tipa. Sustavna arheološka istraživanja ovog nalazišta doprinijet će sažetoj interpretaciji.
