Sumnjam da su i oni koji su i izašli na izbore puno birali na "festivalu uhljeba" (fra Dado) ili "Danu zahvalnosti" (Srđan Puhalo), ili da su imali velikog izbora, izuzev tu i tamo čestitih ljudi na nekim listama i neovisnih "don kichota", koji zaslužuju respekt i kad nisu uspjeli u njihovom naumu.
Uostalom, u demokraturama poput naše je skoro svejedno "birali ili ne-birali", odnosno koji je vaš izbor ("lijevo" ili "desno"), sve je ono što je već etablirano približno podjednako loše, jer ne razumije svoju zemlju ili njezin dio u svojoj kompleksnosti. Pa k tomu, ako se skoro polovica potencijalnog izbornog tijela odluči za apstinenciju, sve nužno ostaje kako je već i bilo, samo je "dno bijede" bliže.
Zbog ovog "dna" sam i dužan naknadno obrazložiti ono što sam propustio u postizbornoj noći iz pristojnosti i "cajtnota" (sudjelujući u skupini dvanaestoro tobože najboljih političkih analitičara na TV1, OBN, Alfa i BN tv) uvjerljivije obrazložiti: dakle i hipoteze o "demokraturi" i tvrdnje o poraženoj zemlji i njezinom slobodnom padu u socijalnu i političku bijedu, koji se odigrava pred našim očima u sve nepovoljnijim demografskim i gospodarskim, kulturološkim i političkim ambijentima.
Explicite ovdje, dakle, ponavljam kako ostajem pri iznijetim tvrdnjama, jer unatoč nešto povoljnijim golim ekonomskim pokazateljima (rast GDP, stopa zaduženja mjerena njime, etc.), u BiH se može tek očekivati sve brža i luđa spirala zaduživanja kako bi politički "uhljebi", ta sigurna vojska "glasača" imala primanja kao da su uposleni u institucijama bogatih zemalja, a ne u zemlji kontejnera i emigracije. Uostalom, otuda i nema "pobjednika" izvan ove kategorije "uhljeba" - vlasnika proračuna svih razina upravljanja i mudrih im "vođa".
BiH je, dakle, u slobodnom padu: dno socijalne bijede je svakim danom sve bliže, jer skoro 30 posto građana već živi ispod granice "apsolutne bijede". Bojati se zbog svega rečenog da će uskoro nastupiti: spašavaj se tko može.
